Krajem maja migranti su u jednom danu noževima i razbijenom bocom napali tri poljska graničara. Nakon kratkog oklijevanja, premijer Donald Tusk je brzo djelovao: njegova vlada uspostavlja zonu isključenja na granici s Bjelorusijom. Od utorka neovlaštenim osobama više nije dopušten ulazak u granični pojas uz granicu širine 200 metara do 2 kilometra.
Oštra mjera je odgovor na val izbjeglica koji dolazi iz Minska i Moskve, piše Neue Zuerische Zeitung.
“Službenik je napadnut svaki dan i svaku noć”, rekao je Tusk tokom organizirane posjete granici ispred vojne opreme.
“Ovo je organizirani hibridni rat za destabilizaciju Poljske države i cijele Evrope.”
Liberalno-konzervativni političar tako usvaja i jezik i metode prethodne nacionalističke vlade. Ovo je 2021. iznenadilo hiljade migranata s Bliskog istoka i Afrike koji su se iznenada pojavili na rijetko naseljenom sjeveroistoku Poljske. Vladajuća stranka PiS poslala je 21.000 vojnika, zatvorila granicu i izgradila zid. To je pravdala hibridnim ratovanjem Rusije. Tadašnja opozicija oštro je kritizirala tu politiku.
Situacija se nakratko smirila. No, već 2023. broj pokušaja prelaska granice ponovno se udvostručio u odnosu na prethodnu godinu. Prema poljskim vlastima, trenutno ima oko 400 ljudi dnevno – to odgovara brojkama iz jeseni 2021. Većina njih dolazi iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka i putuje u Evropu preko Moskve. Prema riječima poljskog ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog, 90 posto njih ima ruske vize.
Varšava priznaje da se radi o očajnicima koje lažnim obećanjima mame na vanjsku granicu EU.
“Kao i u svakom ratu, ima žrtava”, kaže Sikorski.
“Ali ne postoji ljudsko pravo da živite gdje god želite. Države i skupine država kao što je EU imaju pravo kontrolirati svoje granice”.
Čak i ako sadašnja vlada tvrdi da provodi humaniju migracijsku politiku, ona se i dalje oslanja na otpore. I to je uveo njegov prethodnik – uprkos sudskim nalozima koji su ga proglasili nezakonitim. Bilo je preko 6.000 slučajeva u drugoj polovici 2023. Tusk je zbog toga dobio kritike svojih ljevičarskih saveznika, a kulturni radnici su ga optužili i za nastavak nehumane politike.
No, dobio je i izbore prošle jeseni jer se predstavio kao tvrdolinijaš migracijske politike. Malo prije evropskih izbora on to neće promijeniti.
Migranti također imaju tu nesreću što ih Rusija koristi kao jedno od raznih sredstava za povećanje osjećaja nesigurnosti na istoku EU. Izvještaji o sabotažama u Poljskoj već mjesecima rastu. Vlada je stoga nedavno povećala sigurnosne mjere u zračnoj luci Rzeszow, koja je ključna za vojnu pomoć Ukrajini. Ona također vidi ruku Moskve iza velikog požara u trgovačkom centru u Varšavi sredinom maja.
Navodni napadi u Poljskoj nisu izolirana pojava, kao i Finska i Norveška koje sebe vide kao žrtve hibridnog ratovanja Rusije. Helsinki doživljava sličan val migracija kao i Varšava i također želi legalizirati odbijanja. Šest zemalja također planiraju izgraditi zajednički “zid za bespilotne letjelice” na svojim granicama s Rusijom. Bespilotni leteći objekti namijenjeni su njihovom boljem nadzoru i suzbijanju ne samo krijumčarenja i ilegalnih migracija, već i vojnih provokacija.
Osjećaj prijetnje koji je ruska invazija na Ukrajinu izazvala u istočnim državama NATO-a ostavlja malo prostora za nijanse i doveo je do opće izolacije i militarizacije na istočnim granicama. Poljska je tu ponovno pionir: krajem maja vlada je najavila da će do 2028. godine dionice prema Bjelorusiji i Rusiji utvrditi odbrambenom crtom od preko 700 kilometara.
Ovaj takozvani istočni štit najveća je vojna struktura u Poljskoj od 1945. godine, rekao je ministar odbrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz. Kombinira tehnička sredstva motrenja s nekoliko barijera od metalnih ograda, protutenkovskih barijera i minskih polja postavljenih jedna iza druge. Vlada stoga ne isključuje povlačenje iz Ottawske konvencije o zabrani protupješačkih mina. Također se želi prijaviti za sredstva EU-a kako bi pokrila troškove koji iznose gotovo 2,3 milijarde franaka. Brisel se o tome još nije očitovao.
