Bosanskohercegovačka sportska javnost toliko je navikla na sudijske lakrdije, da seuoči početka svake sezone čak i najzagriženiji navijači unaprijed pomire s činjenicom da će određeni klubovi- miljenici fudbalskih moćnika – u startu “nabrati” 10-15 bodova samo na konto dijeljenja (ne)pravde ljudi u crnom.
I ranije smo posmatrali svakakve smijurije na našim fudbalskim “pašnjacima”.
Gledali smo kako su se za malo oštriji pogled svirali penali za osvajanje titule, ili prešućivali “mesarski” startovi na protivničkim igračima – ali toliko, blago rečeno, spornih odluka u nizu, kao jučer u Banjoj Luci, malo kad smo vidjeli…
Poništen gol Igmanu (zbog ofsajda – nepostojećeg), priznat gol Borcu (iz ofsajda – očitog), sviran (nepostojeći) penal domaćem timu…
I to sve u nekoliko minuta, prevazilazi i najgora očekivanja.
Sav besmisao ganjanja lopte u BiH zorno se prikazao u tih nekoliko detalja, toliko upečatljivih da ne ostaje drugo nego se zapitati – kakva je uopće svrha igranja ovog sporta u BiH?
Zašto trenirati, ulagati, trošiti energiju, vrijeme, novac, pa i zdravlje… ako će sudačke odluke, a na igrači, na koncu odlučiti pobjednika?
Kome to treba i ko će to više i igrati i gledati, odnosno prihvatiti ulogu statiste u već unaprijed režiranom komadu?
Oni koji misle da će svemoćni VAR (videotehnologija koja pomaže kod spornih situacija na terenu), gromko najavljen od iduće sezone, spasiti stvar u bh. fudbalu, grdno se varaju.
Jer, i taj VAR “radi” samo kad ljudski faktor da znak.
A kakav je ljudski faktor, nažalost, predobro smo upoznali svih ovih godina…
