Uprkos strogim međunarodnim sankcijama i danas se na širokim ulicama Pjongjanga kreće mnogo starih sovjetskih i evropskih vozila, uvezenih luksuznih automobila i domaćih imitacija. Među njima su limuzine Volvo 144 iz 1973., dio flote od 1000 automobila koja je poslana u Sjevernu Koreju iz Švedske sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Tada je Sjeverna Koreja živjela od novca SSSR-a. Stalna pomoć bogatijeg socijalističkog komšije i rastuća ekonomija uvjerili su nekoliko švedskih izvoznika da ulažu u Sjevernu Koreju, a 1974. švedska vlada pristala je poslati preko 70 miliona dolara teške mehanizacije te 1000 Volva 144, koji su služili kao taksiji. Godinu dana kasnije, s produbljivanjem ekonomskih veza između dvije zemlje, Švedska je postala prva zapadna država koja je otvorila ambasadu u Pjongjangu.
Ekonomija Sjeverne Koreje ubrzo je počela posustajati, i premda je Švedska održavala diplomatske odnose s tom zemljom, što je u velikoj mjeri koristilo zatočenim američkim građanima, automobili nikada nisu plaćeni. Do danas su kamate i kazne za isporučene automobile narasle na više od 325 miliona dolara.
I danas se preživjali modeli Volva koriste kao taksiji, a proizvođač još potražuje svoj novac.
