Osjećate li se često kao da ste tu za sve – osim za sebe? Ako vam je poznato ono tiho „da“ koje izgovoriš dok vam tijelo vrišti „ne“, niste sami. Ljudi koji su „previše dobri“ često ne znaju postaviti granice, jer ih je život naučio da ljubav dolazi kroz korisnost. Ali to ima cijenu.
Ne morate biti psiholog da primijetite: kad stalno ugađate drugima, vaše potrebe ostaju neizgovorene. Umor, osjećaj praznine, pa čak i ljutnja prema sebi – sve su to signali da ste prešli granicu. Ali kako reći NE kada su vas cijeli život učili da budete „dobri“?
Možda ste odrasli uz poruke poput „Ne budi sebičan“ ili „Pomozi kad god možeš“. I sada, kad vam neko traži uslugu, osjećate krivnju ako odbijete. Ali istina je: NE nije sebičnost. NE je zaštita. NE je znak da poštujete sebe.
Prvo, obratite pažnju na tijelo. Ako vam se želudac stegne kad neko nešto traži, to je signal. Drugo, vježbajte mala „NE“ – počnite od sitnica. Treće, podsjetite se: vaše vrijeme, energija i mir nisu na rasprodaji. Ljudi koji vas vole neće otići zbog jednog odbijanja.
Biti dobar znači biti iskren. A iskrenost ponekad uključuje NE. Kada naučte izgovoriti tu riječ, počet ćete osjećati olakšanje, pa čak i poštovanje prema sebi. Jer NE ne znači da ste loši – znači da ste živi, prisutni i da znate šta vam treba.
Mnogi ljudi godinama funkcioniraju kao „oni koji uvijek mogu“. Uvijek dostupni, uvijek spremni pomoći, često na vlastitu štetu. I onda se jednoga dana probude iscrpljeni, ljuti, izgubljeni. Tijelo šalje signale, ali ih ignoriraju – jer su navikli da se vrednuju kroz korisnost.
Učiti reći NE ne znači kraj odnosa. Naprotiv, to je početak odnosa sa sobom. To je trenutak kada osoba prestaje definirati se kroz tuđe potrebe i počinje osluškivati svoje. Ako se neko prepoznaje u toj tišini koja nastaje kad prvi put izgovori NE – to je znak da izlaz postoji. I počinje s jednom riječju.
