“Rusi pokušavaju zabraniti sve što je ukrajinsko: jezik, ali i tradiciju. Čak su i ukrajinski praznici zabranjeni.”
To su riječi Marije – ime je promijenjeno zbog sigurnosti – žene koja živi na teritoriji pod ruskom okupacijom. Rijetko se čuje glas iznutra, ali dok SAD predvodi diplomatske napore za mir, oni koji žive pod ruskom kontrolom suočavaju se s represijom i neizvjesnom budućnošću.
Kremlj je već uveo niz strogih mjera kako bi izbrisao ukrajinski identitet, uključujući oštre kazne za one koji se usude iskazati neslaganje. Sada postoji strah da bi Kijev, u slučaju mogućeg mirovnog dogovora, mogao biti prisiljen da se odrekne dijela teritorije koju Rusija drži pod kontrolom, piše BBC.
Ukrajinski zvaničnici to odbacuju, ali Moskva tvrdi da želi potpuno preuzeti četiri djelimično okupirane regije – Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporižja – uz Krim koji je anektirala 2014. godine.
Zbog represije, razgovor s medijima, pa čak i s rodbinom, na okupiranim teritorijama može biti izuzetno opasan.
Ruske vlasti provode kampanju prisilnog davanja ruskih pasoša. Postoje dokazi da se Ukrajincima uskraćuje zdravstvena zaštita i sloboda kretanja ako ne prihvate rusko državljanstvo.
Marija kaže da je dio ženske podzemne grupe koja pruža nenasilni otpor – dijeljenjem letaka i biltena. Za BBC-jev program Today, rekla je: “Strah ti je u očima, ali ruke i dalje rade. Naravno da je strašno.”
Zbog sigurnosti, BBC ne navodi njeno pravo ime ni lokaciju.
Kada je novinarka pokušala kontaktirati stanovnike okupiranog Mariupolja, jedan od njih je odgovorio: “Ti nećeš voljeti ono što imam da kažem. Ljudi kao ti ubijaju kad čuju istinu.”
Drugi sagovornici također su odbili povezati novinare s rodbinom u okupiranim zonama, navodeći da bi to bilo preopasno.
Sofija, iz sela u Zaporiškoj oblasti koje je okupirano petog dana ruske invazije 2022. godine, sada živi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njezini roditelji još su u selu i moraju biti izuzetno oprezni u komunikaciji.
“Prošle godine ih je pretresla FSB. Oduzeli su im telefone i optužili ih da su odavali informacije o položajima ruskih vojnika. To nije bilo tačno. Kasnije su im rekli da su ih prijavili susjedi”, priča Sofija.
Kaže da sada mora “čitati između redova” kad priča s njima, jer roditelji ne žele uzeti ruski pasoš. Zbog toga ne mogu dopuniti mobitele niti registrovati auto.
“Postaje jako teško živjeti bez ruskih dokumenata.”
Jeva, čija sestra radi u okupiranoj nuklearnoj elektrani u Zaporižju, kaže da njena sestra često mijenja ton kada pričaju o ozbiljnim temama.
“Čim skrenemo sa vremena i djece na politiku, kaže mi: ‘Ti to ne razumiješ!’” Jeva vjeruje da joj je sestrin telefon prisluškivan i primjećuje kako često ponavlja proruske narative.
Kateryna pak kaže da je poznanica iz okupiranog dijela Hersonske oblasti bačena u “kaznenu ćeliju” zbog toga što je razgovarala sa svojim bratom koji pomaže ukrajinskoj vojsci. “Ne mogu ih dovesti u opasnost,” rekla je Kateryna.
Prema riječima Marije, ruske vlasti instaliraju nadzorne kamere širom gradova kako bi pratili svaki oblik neslaganja. “Postavljaju gomilu kamera da pronađu sve aktiviste.”
Mnogi su već ubijeni ili nestali. Prema podacima organizacije Zmina, najmanje 121 aktivista, dobrovoljac ili novinar je ubijen od početka invazije, većina tokom prve godine.
Ruske vlasti su, prema istim izvorima, imale liste za hapšenje još prije invazije.
