Zekerijah Đezić bio je bosanskohercegovački interpretator sevdalinki, radiospiker i voditelj. Krasilo ga je otmjeno držanje te neponovljiv glas.
Rođen je 14. novembra1937. godine u Janji. Njegov otac Halil efendija Đezić bio je imam, od kojeg je Zekerijah naslijedio talent i lijep glas. Još od djetinjstva su mu predviđali uspješnu pjevačku karijeru.
U rodnoj Janji je izašao prvi put pred mikrofon u pratnji velikog bijeljinskog harmonikaša i pedagoga Hazima Hanušića i odmah je privukao pažnju publike.
Radio Tuzla, jedna od prvih i najslušanijih radio- stanica tog doba, raspisala je audiciju. Đeza se javio i zadivio sve prisutne. Od 1955. do 1965. bio je spiker je i pjevao je na Radio Tuzli, koja je okupljala vrhunske muzičare iz cijele Jugoslavije.
Jedan od pridošlih solista bio je i Živojin Ćirković, harmonikaš iz Srbije, koji je Đezi ponudio da snimi njegove dvije pjesme: “Bosno moja lijepih planina” i “Tuzlanka se Sarajkama hvali”. Tako je Zekerijah Đezić, i po riječima Nedžada Salkovića, postao prvi Tuzlak koji je snimio gramofonsku ploču još 1964. Nakon studija jugoslovenske književnosti i engleskog jezika, postaje i spiker legendarnog Radio Sarajeva.
Godinama su slušaoci prepoznavali Radio Sarajevo po Đezinom glasu i bez najave. Dovoljno je bilo da progovori svojim baršunastim baritonom.
Zekerijah Đezić je važio za velikog gospodina. On nije pjevao po kafanama, vodio je računa o tome šta snima…
Autor je jedne od najljepših ljubavnih pjesama komponovanih u duhu sevdalinke – “Razbolje se šimšir list“, za koju je govorio da je njegova autobiografska pjesma.
Nakon teške bolesti, 17. oktobra 2002. preminuo je u Općoj bolnici u Sarajevu. Sahranjen je 19. oktobra 2002. na mezarju Alifakovac. Posthumno mu je dodijeljena nagrada “Davorin” 2003. godine, za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike.
“Bio je ljudina, divan spiker i pjevač sa neponovljivom bojom glasa”, glasio je samo je jedan od brojnih komentara nakon njegove smrti.