Masne naslage na stomaku nisu samo estetski problem, one ukazuju na dublje procese u organizmu. Iako se često krive genetika ili godine, razlozi su uglavnom složeniji. Prema kardiologu dr. Aloku Chopri, masnoća na stomaku postaje nešto što ljudi prihvataju kao uobičajeno, ali zapravo to nije normalno.
Postoji pet često zanemarenih razloga zbog kojih se salo nakuplja u predjelu stomaka i zbog kojih jednostavni savjeti poput „jedite manje, krećite se više“ često ne daju rezultate.
Doručak s hljebom, ručak s rižom, večera s tjesteninom ili krompirom, ovakav obrazac vodi do prevelikog unosa ugljikohidrata. Kada tijelo ne iskoristi sav šećer, ono ga pretvara u masnoću i skladišti, najčešće oko stomaka. Iako se ovakav način ishrane u mnogim porodicama smatra normalnim, tijelo ga zapravo doživljava kao stalno prejedanje.
Dugi radni dani, emocionalno jedenje i nedostatak sna povećavaju nivo hormona stresa kortizola. Kortizol potiče tijelo da čuva masnoću, naročito u predjelu stomaka. Zato stomak često ostaje isti čak i uz zdrav jelovnik, ako smo stalno umorni i pod pritiskom.
Lagane šetnje imaju osnovne benefite, ali nisu dovoljne za sagorijevanje visceralne masti, one koja se skuplja oko organa i posebno je opasna. Dr. Chopra kaže: „Mnogi hodaju istim parkom 20 godina, a stomak im se nije pomjerio.“ Za rezultate je potreban kardio trening s ubrzanim pulsom – brzo hodanje, trčanje ili vožnja bicikla najmanje 40 minuta dnevno.
Prerađena hrana često je siromašna vlaknima i zamijenjena rafiniranim žitaricama, koje tijelo obrađuje poput šećera. To usporava probavu, povećava apetit i podstiče taloženje masti. Kada se doda i višak mliječnih proizvoda, mlijeko, jogurt, sir, unos kalorija brzo raste. Dr. Chopra savjetuje da se mliječni proizvodi svedu na jedan obrok dnevno, a da se u ishranu uvede više integralnih žitarica, voća i povrća.
Genetika utječe na to gdje tijelo skladišti masnoću, ali životni stil odlučuje hoće li se ta predispozicija aktivirati. Pogrešno je misliti „moja genetika ne dozvoljava promjene“. Istraživanja jasno pokazuju da zdrava ishrana, manje stresa i ciljana fizička aktivnost mogu nadjačati genetske sklonosti. Genetika postavlja okvir, ali navike određuju ishod.
