Kada je objavljena vijest da je u Hrvatskoj zbog sumnji na korupciju uhapšen Vili Beroš, državni ministar zdravstva, skoro istovremeno je objavljena i ona da je premijer Vlade Hrvatske Andrej Plenković smijenio Beroša s funkcije.
Plenković nijednog trenutka nije doveo u pitanje razloge Beroševog hapšenja, koji je član njegovog HDZ-a i dojučerašnji blizak saradnik.
Pozdravljajući akciju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) Plenković se nije libio javno reći da je razočaran svojim saradnikom koji je izigrao njegovo povjerenje.
Ne propitujući ni kakve dokaze USKOK ima protiv Beroša, ni je li on kriv ili nije, hrvatski premijer je donio ekspresnu odluku o njegovom razrješenju.
Brojni su slučajevi i u Hrvatskoj i u drugim zemljama u našem susjedstvu, a pogotovo u Evropi gdje hapšenje nekog funkcionera i sama sumnja na zloupotrebu položaja, korupciju ili kriminal za sobom povlači ili automatsku smjenu ili ostavku kompromitiranih političara.
Jedino je u Bosni i Hercegovini političarima na funkcijama i kada ih se sumnjiči za najteža krivična djela omogućeno da u vrijeme istrage protiv njih, pa čak i suđenja, oni ostaju na pozicijama i dalje su “uvaženi” donosioci odluka.
Godinama unazad u BiH je na desetine hapšenih, osumnjičenih, optuženih i čak presuđivanih funkcionera koji su uprkos teškim optužbama i presudama, u foteljama ostajali dok ih nisu morali napustiti iz nekog drugog razloga.
Najočigledniji primjer takvog ponašanja je onaj bivšeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića koji je tri godine dolazio u sudnicu Suda BiH gdje mu se sudilo za nezakonitu nabavku respiratora.
Istovremeno, nesmetano je obavljao funkciju premijera i dalje bio nadređeni i u komunikaciji i s najvažnijim svjedocima u predmetu protiv njega.
Čak i kad je pravosnažno presuđen, Novalić je nastavio još nekoliko mjeseci obavljati dužnost premijera, što je neviđen slučaj u jakim pravnim i demokratskim društvima.
U kontekstu poređenja ponašanja prema osumnjičenima u Hrvatskoj i u slučaju kada dolaze iz HDZ-a kao vladajuće stranke, a niko uhapšene od stranačkih čelnika, ni članstva ne brani, treba podsjetiti kako je SDA u slučaju hapšenja Novalića, ali i nekih njihovih drugih funkcionera, svaki put to pripisavala samo činjenici što su Bošnjaci ili pripadnici SDA.
Isto to čine i iz SNSD-a i HDZ-a BiH, koji svako hapšenje ili istragu protiv njihovih funkcionera pripisuju nacionalnoj ili političkoj pripadnosti određenog osumnjičenika ili optuženika, a nikada kao produktu određene istrage ili procesa zasnovanih na određenim dokazima.
Svaki pokušaj da se u BiH presudi nekom funkcioneru za neko krivično djelo izazove reakciju njihovih stranaka i sljedbenika da je iza svega “politička montiran i motiviran” proces u režiji njihovih političkih oponenata.
Najsvježiji i najeksponiraniji takav slučaj je onaj Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS i SNSD-a kojem se sudi pred Sudom BiH za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, a koji on od početka naziva procesom dijela međunarodne zajednice protiv njega.
I Dodik, dok mu se sudi, obnaša nesmetano funkciju predsjednika RS i uživa sve privilegije koje ta funkcija nosi. Ni on ni nadležni nisu ni pomislili da ga barem dok se postupak ne okonča udalje s te pozicije.
Primjenom gesla da je “napad najbolja odbrana“, u ovom slučaju u odbrani od optužnica brane se napadom na političke oponente i pravosuđe uz optužbe da su one montirane, političari u BiH godinama kreiraju atmosferu u kojoj sebe i članove svojih stranaka i u predmetima gdje postoje eksplicitni i neoborivi dokazi o nečijoj odgovornosti predstavljaju žrtvama neosnovanih progona.
Sigurno je da je za ovakav odnos i prema hapšenjima i istragama i sudskim procesima u BiH protiv političara, dijelom krivo i pravosuđe koje nema volje i želje da se energičnije “otrgne iz zagrljaja“ bilo koje političke stranke i da se jače i transparentnije suprotstavi takvom utjecaju i otkloni sumnje koje su upravo politike unijele u svaki sudski predmet koji se tiče njihovih kadrova.
Takva praksa i djelovanje iz godine u godinu slabe kompletan sistem i društvo. Dovode ga na najniži nivo i rasuđivanja i djelovanja umjesto da kriteriji vrednovanja sistema vrijednosti rastu.
U to smo se mogli uvjeriti i na nedavnim lokalnim izborima u BiH kada je kandidat za načelnika Općine Hadžići Ibro Berilo uhapšen zbog sumnje u teška krivična djela i kada su od nadležnih institucija u javnost izneseni i značajni dokazi o korupciji u ovom slučaju.
Uprkos tome, Berila je većina glasača općine Trnovo izabrala za načelnika, što je također jedinstven slučaj, da ne kažemo u svijetu, sigurno u Evropi.
