Većina vlasnika pasa povezuje zijevanje sa pospanošću, pretpostavljajući da njihov ljubimac zijeva samo kada mu se spava. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ova svakodnevna radnja krije mnogo dublje značenje. Psi zijevaju kada su umorni, ali i kada pokušavaju smanjiti unutrašnju napetost, pokažu empatiju ili se pripreme za uzbuđenje.
Naučnik Robert Provein, koji se bavio istraživanjem zijevanja kod sisara, utvrdio je da ono može biti povezano sa hemijskim promjenama u mozgu koje prate prelazak iz jednog emocionalnog stanja u drugo. To znači da pas, kada zijeva, zapravo šalje neverbalne signale koje vlasnici često ne primjećuju ili pogrešno tumače.
Psi najčešće zijevaju kada su umorni, ali ukoliko ova radnja postane učestala u situacijama koje nemaju veze sa odmorom, to može biti znak stresa. Pas koji se nalazi u nepoznatom okruženju, osjeća strah ili se suočava sa neprijatnim iskustvom, može koristiti zijevanje kako bi ublažio napetost. Ovo ponašanje obično dolazi u serijama i praćeno je spuštanjem glave, odvraćanjem pogleda ili pokušajem da se pas skloni.
Postoji i tzv. frustraciono zijevanje. Ono se javlja kada pas ne razumije šta se od njega očekuje, na primjer tokom obuke. U tom trenutku ljubimac ne pokazuje dosadu, već mentalno opterećenje. Zijevanje je tada ventil kojim pas pokušava smanjiti unutrašnji pritisak i izboriti se sa neizvjesnošću.
Zanimljivo je da psi često zijevaju kada vide vlasnika da isto radi. Ovaj oblik ponašanja, poznat kao „zarazno zijevanje”, naučnici povezuju sa empatijom i emocionalnom povezanošću. Što je pas više vezan za svog vlasnika, veća je vjerovatnoća da će reagovati na njegove emocije i neverbalne signale.
Ova vrsta zijevanja pokazuje da psi razvijaju snažne emocionalne veze sa ljudima i da su sposobni odražavati njihova osjećanja. Upravo zato, ovakvi mali gestovi predstavljaju nevidljive mostove povjerenja između psa i čovjeka.
Iako je zijevanje u većini slučajeva normalno, postoje situacije kada može ukazivati na zdravstvene tegobe. Ako pas zijeva učestalo, bez jasnog razloga, ili ako ga prate simptomi poput povlačenja, gubitka apetita, promjene ponašanja ili znakovi bola, važno je obratiti se veterinaru.
Takvo ponašanje može signalizirati da pas trpi određeni fizički problem i pokušava poslati upozorenje vlasniku. Pravovremena reakcija može spriječiti ozbiljnije posljedice i pomoći da se ljubimac osjeća bolje. Psi ne govore riječima, ali koriste svoje tijelo, a zijevanje je jedan od tih tihih, ali važnih signala.
