Odlazak Elona Muska iz savjetodavnih tijela američke vlade tokom administracije Donalda Trumpa, nominalno zbog neslaganja oko poreza, bio je više od puke ostavke.
To je bio simptom dubokog, rastućeg sukoba između tehnološkog kapitala i političkog autoriteta – sukoba koji nastavlja redefinirati dinamiku moći u 21. stoljeću. Ovaj incident, kao i mnogi poslije njega, postavlja ključno pitanje: može li tehnološki kapital, utjelovljen u pojedincima s ogromnom digitalnom infrastrukturom, zaista nadvladati tradicionalni politički autoritet?
Kada je Elon Musk, tada već poznat kao vizionar iza Tesle i SpaceX-a, napustio Trumpov savjetodavni forum, javni razlog bila je frustracija zbog povlačenja SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma. Musk je tvrdio da ne može ostati u tijelu koje podržava politike protivne njegovim ekološkim i etičkim uvjerenjima.
Međutim, neslaganja oko poreza dodatno su istaknula razlike u filozofiji. Trumpova administracija favorizirala je tradicionalnu industriju i bila sklona regulacijama koje su mogle ugroziti tehnološki sektor. Nasuprot tome, Musk je zagovarao deregulaciju i stimulaciju inovacija.
Iza tih ekonomskih nesuglasica krije se dublji vrijednosni sukob. Musk i slični tehnološki lideri vide svoje kompanije kao nositelje napretka i rješenja za globalne probleme – od održive energije do kolonizacije Marsa. Sukob s politikama koje ugrožavaju te ciljeve bio je, za njih, neminovan.
Pitanje može li tehnološki kapital nadvladati politički autoritet sve je aktuelnije. Tehnološki giganti i njihovi lideri danas imaju moć kakvu su nekad imale samo države ili multinacionalne korporacije.
Ekonomski utjecaj: Kompanije poput Tesle, SpaceX-a, Googlea, Applea i Amazona generiraju trilijune dolara, zapošljavaju milione ljudi i oblikuju BDP mnogih zemalja.
Inovacijska moć: Tehnološki sektor diktira tempo društvenih promjena, od komunikacija do energetike. Države često zavise od njihovih resursa i znanja.
Informacijska dominacija: Kontrola nad digitalnom infrastrukturom i društvenim mrežama omogućava tehnološkim kompanijama oblikovanje javnog mnijenja, pa čak i izbornih procesa.
Ipak, politički autoritet zadržava ključne poluge moći – izborni legitimitet, monopol nad silom i zakonodavnu moć. Umjesto konačne pobjede jedne strane, prisustvujemo konstantnom redefiniranju odnosa moći.
Lideri poput Muska, Bezosa, Zuckerberga i Gatesa imaju enorman utjecaj jer upravljaju ključnim tehnologijama i platformama.
Geopolitički utjecaj: Muskova mreža Starlink ima stratešku ulogu u ratnim zonama.
Oblikovanje društva: Kroz AI, autonomna vozila i digitalne servise oni definiraju društvene norme, radne modele i načine komunikacije.
Finansijska moć: Njihovo bogatstvo omogućava im finansiranje projekata globalnog dometa koji su prije bili rezervisani za države.
Direktan javni utjecaj: Pomoću društvenih mreža imaju nefiltriran kontakt s milijardama ljudi.
No, ova moć nosi i ogromnu odgovornost. Muskovo preuzimanje Twittera i problemi s moderacijom pokazali su koliko je teško upravljati takvom infrastrukturom u demokratskom društvu.
Muskovo povlačenje iz Trumpove administracije bio je simbol veće borbe između dvije sile: tehnološkog kapitala i političkog autoriteta. Iako tehnološki lideri posjeduju izuzetnu moć, potpuna dominacija nad političkim sistemom je malo vjerovatna i potencijalno opasna.
Umjesto toga, društvo se mora fokusirati na ravnotežu – poticanje inovacija uz istovremeno jačanje mehanizama odgovornosti, transparentnosti i regulacije. Sukob nije završen – on tek počinje. Način na koji ga riješimo oblikovat će budućnost cijelog društva.
