Publika u Brusa bezistanu, depandansu Muzeja Sarajeva, sinoć je na četvrtom javnom predavanju iz ciklusa “Naša baština” saznala mnogo novih podataka, zanimljivosti i informacija o arheološkim potencijalima rimskog grada Aquae S., koji se prostirao na teritoriji današnje Ilidže i šire.
Predavači su bili: muzejski kustos dr. Edin Veletovac, koji je dao historijski pregled razvoja rimskog grada Aquae S, dok je prof. dr. Salmedin Mesihović (Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu) govorio o arheološkim ostacima ovoga grada, nepokretnoj i pokretnoj građi koja je pronađena prilikom arheoloških iskopavanja u periodu od kraja 19. stoljeća do danas.
Veliki dio pokretne građe koja je nađena za vrijeme arheoloških iskopavanja na ovom području 50-ih godina prošloga stoljeća čuva se u Muzeju Sarajeva i Zemaljskom muzeju BiH jer je upravo Muzej Sarajeva bio pokretač, organizator i finansijer ovih istraživanja i iskopavanja koje je provodio prof. Esad Pašalić.
Mesihović je govorio o dosadašnjim nalazima koja na nedvosmislen i argumentiran način govore o tome da je ovaj rimski grad bio utvrđen bedemima kao fortifikacijskim odbrambenim zidinama i da je imao sve upravne, vojne i civilne objekte koji su specifični za graditeljsku praksu rimske države.
Navodeći tačne lokacije na kojima se prostire ovaj grad, publika je saznala da ispod sadašnjeg hotela Bosna i drugih hotela i fontane na Ilidži, počev od Rustem-pašinog mosta donjim tokom Željeznice, u radijusu od 300 dunuma, spava jedan čitav grad koji je, sudeći po nalazima, nastao prije dvije hiljade godina i imao nekoliko hiljada stanovnika. Brojni spomenički ostaci se mogu i danas vidjeti kako izranjaju iz tla, a o kojima niko ne vodi računa.
Zadnja georadarska snimanja ovog terena izvršena su 1979. godine, koja su napravili stručnjaci iz Instituta u Beogradu, ali se do tih podataka došlo tek nedavno, i veoma su važna jer otkrivaju topografske značajke područja i materijalne ostatke. Snimci pokazuju sedam objekata koji se nalaze na svega 80 cm ispod zemlje. Nova bi snimanja savremenom tehničkom opremom omogućila istraživačima potpuniji uvid u stanje na terenu, detekciju objekata pod površinom, njihova svojstva i dr.
Mnogi rimski građevinski objekti koji su „isplivali“ iz zemlje, poslužili su novim graditeljima koji su ih koristili u različite svrhe i u njega ugrađivali nove materijale. Mesihović ističe da je vidio jedan rimski građevinski objekat sa betonskom armaturom iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Sve to govori o maćehinskom odnosu prema našoj dalekoj prošlosti koja bi svugdje drugo u svijetu predstavljala kulturni i turistički potencijal, i poligon za kontinuirana istraživanja, ali ovdje se čini samo kao balast koju treba ukloniti i pustiti da ostane zatrpana, saopćeno je iz Muzeja Sarajeva.
