Naučnici su potvrdili da se unutrašnjost Istočne Antarktike zagrijava brže od priobalnih područja i otkrili uzrok. Tridesetogodišnje istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications i vođeno od strane Naoyukija Kurite s Univerziteta u Nagoyi, pokazalo je da je ovo zagrijavanje posljedica pojačanog protoka toplog zraka izazvanog promjenama temperature u Južnom Indijskom okeanu. Ranije smatrano „slijepom tačkom“ u posmatranju, Istočna Antarktika sadrži većinu svjetskog glacijalnog leda. Novi mehanizam zagrijavanja sugeriše da trenutne procjene mogu potcijeniti brzinu budućeg gubitka leda na Antarktiku.
Antarktik, najhladniji, najsušniji i najvjetrovitiji kontinent, sadrži oko 70% svjetske slatke vode smrznute u masivnim ledenim pokrivačima. Klimatske promjene u ovom regionu uglavnom su proučavane putem podataka sa stanica s ljudskom posadom, smještenih većinom u priobalnim područjima. Međutim, unutrašnjost Antarktika ima samo četiri takve stanice, a dugoročni klimatski podaci dostupni su samo za dvije: Amundsen-Scott (Južni pol) i Vostok (unutrašnjost Istočne Antarktike). Zbog toga je stvarno stanje klimatskih promjena u ogromnoj unutrašnjosti uglavnom bilo nepoznato.
Istraživači su prikupili podatke s tri automatizirane meteorološke stanice u Istočnoj Antarktici, gdje posmatranja traju od 1990-ih: Dome Fuji, Relay i Mizuho. Napravili su mjesečni prosjek temperatura koji pokriva period od 1993. do 2022. godine, piše ScienceDaily.
Analiza godišnjih prosječnih temperatura pokazala je da su sva tri lokaliteta doživjela porast temperature od 0,45 do 0,72°C po deceniji, brže od globalnog prosjeka. Analizirajući meteorološke i okeanske podatke, istraživači su utvrdili da je ovaj porast temperature povezan s promjenama u Južnom Indijskom okeanu koje mijenjaju atmosfersku cirkulaciju i transportuju topao zrak duboko u unutrašnjost Antarktika.
Trenutni klimatski modeli ne uzimaju u obzir ovaj proces zagrijavanja, pa se buduće projekcije temperatura za Antarktik mogu potcijeniti. „Dok unutrašnja područja pokazuju brzo zagrijavanje, priobalne stanice još nisu doživjele statistički značajne trendove zagrijavanja,“ rekao je profesor Naoyuki Kurita sa Instituta za istraživanje Zemlje i svemira na Univerzitetu u Nagoyi. „Međutim, pojačan protok toplog zraka tokom 30 godina sugeriše da bi vidljivo zagrijavanje i topljenje površine uskoro mogli dosegnuti priobalna područja poput stanice Syowa.“
Okeanski frontovi – područja gdje se susreću tople i hladne vode – stvaraju oštre temperaturne granice u Južnom Indijskom okeanu. Globalno zagrijavanje nejednako zagrijava okeanske vode, što pojačava ove temperaturne razlike: jači okeanski frontovi izazivaju više oluja i atmosferskih promjena koje stvaraju „dipol“ obrazac, s niskim pritiskom u srednjim geografskim širinama i visokim pritiskom nad Antarktikom. Visoki pritisak iznad Antarktika vuče topao zrak prema jugu i prenosi ga duboko u kontinent.
Sada, po prvi put, naučnici imaju obuhvatne podatke s meteoroloških stanica koji pokazuju da se unutrašnjost Istočne Antarktike zagrijava brže od priobalnih područja i identificirali su glavni uzrok ove promjene. Ovo istraživanje pruža važne uvide u to koliko brzo će najveći ledeni rezervoar svijeta reagovati na nastavak globalnog zagrijavanja.
