Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Enes-ef. Ljevaković poručio je da smo i danas u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem.
Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice 12. rebiul-evvel, Mevlud – rođenje poslanika Muhammeda, obilježava se u nedjelju, 15. septembra, a ovim povodom zamjenik reisul-uleme danas je kazivao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Hutba je pročitana i u drugim džamijama.
„Poslanikov časni sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur’ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima“, kazao je na početku hutbe Ljevaković.
Podsjetivši na riječi Gospodara:
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“, kazao je da one nisu samo konstatacija i opis karaktera Poslanikove ličnosti i misije, nego i poruka i poziv da se njegovi sljedbenici prema tome ravnaju, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima.
„Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti nečije ekskluzivno pravo i privilegija. Svevišnji je u Kur’anu jasno kazao da On najbolje zna kome povjerava poslaničku ulogu. Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i odlika mogla je biti odabrana za tu zadaću“, naglasio je zamjenik reisul-uleme.
Srž svoje vjerovjesničke misije Muhammed, a.s., opisao je riječima:
“Poslan sam da usavršim moral (u zajednici)”.
I doista, cjelokupnim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za tevhid – oslobađanje čovjeka od lažnih božanstava, za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida nasilja, ugnjetavanja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije“, akcentirao je on.
Kako je kazao, čovječanstvo je tokom 1.400 godina napredovalo u materijalno-tehničkom pogledu i po tome se naše vrijeme znatno razlikuje od Poslanikovog.
Međutim, po pitanju društvenih odnosa, morala i socijalnih problema, ondašnja i sadašnja društva su u mnogim segmentima slična, ocijenio je Ljevaković.
“U vremenu kada je Allahov Poslanik živio, svijetom su dominirale dvije imperije: Vizantija i Perzija. U to vrijeme nepravda je bila raširena, a porezi i dažbine su lomili kičmu naroda.
Klasne razlike su bile izražene posebno između osvajačkih i porobljenih naroda. Ljudi su bili izdijeljeni na kaste i slojeve, robove i robovlasnike. Jedan mali broj je živio u velikom izobilju a drugi, veći dio stanovništva je grcao u siromaštvu.
Arapi na toj svjetskoj sceni nisu ni postojali, nisu imali nikakvu značajnu ulogu. Ima li potrebe da napominjemo da je i danas u svijetu situacija slična?“, izjavio je on.
Iako nema zakonitog robovlasničkog sistema, dodao je Ljevaković, društvo je podijeljeno na slojeve i kaste, na bogate i siromašne, privilegovane i potlačene.
„Dok jedni troše basnoslovnu imovinu za zabavu, luksuz, kućne ljubimce, drugi nemaju sredstava da vakcinišu ili prehrane svoju djecu. Ratovi su svakodnevna pojava i ljudi se neprestano međusobno ubijaju, a usljed napredne tehnologije žrtve su danas mnogobrojnije nego u ranijim sukobima i ratovima. Među žrtvama je mnogo djece, žena, staraca, ljekara, novinara“, naveo je Ljevaković.
Ova sličnost nije samo u tome. Podsjetio je da su neki predislamski Arapi ubijali svoju novorođenu žensku djecu, bojeći se siromaštva i sramote, o čemu i Kur’an govori, navodeći da taj običaj nije nestao sa lica zemlje.
„Naprotiv, današnja napredna civilizacija usavršila je tehniku ubijanja tako da danas abortusom ubijamo i mušku i žensku djecu bez velike grižnje savjesti.
Također moral predislamskih Arapa u mnogim segmentima je bio na veoma niskim granama. Spomenimo samo kockanje, konzumiranje alkohola, raširenost prostitucije, otimačine i pljačke, obespravljivanje žena, djece i nemoćnih osoba. Danas su mnoge od tih društvenih pošasti također prisutne samo što su u većini država neke od njih legalizirane tako da država od njih ubire poreze“, kazao je on.
Allahova mudrost je bila da se Poslanik pojavio u siromašnom, materijalno i moralno zapuštenom društvu, kako bi narednim pokoljenima bila poslana jasna poruka da za napredak i razvoj nekog društva nisu presudne materijalno-tehničke mogućnosti, nego sami ljudi ili današnjim rječnikom rečeno ljudski resursi i ideja, odnosno vjera i nada koja ih okuplja, vodi i usmjerava, naglasio je Ljevaković.
