NASA već decenijama prati neobičnu pojavu iznad Južne Amerike, poznatu kao Južnoatlantska anomalija (eng. South Atlantic Anomaly, SAA). To je područje u kojem je Zemljino magnetsko polje oslabljeno, pa svemirske letjelice i sateliti koji prolaze tim dijelom ostaju manje zaštićeni od opasnog zračenja iz svemira. Magnetsko polje inače djeluje poput štita koji nas štiti od kozmičkih zraka, no na području SAA taj štit je tanji, pa čestice lakše prodiru u Zemljinu atmosferu i stvaraju probleme tehnologiji. Naučnici su otkrili da se oblik anomalije stalno mijenja, a neki dijelovi se čak “rascjepkavaju” i šire, što znači da bi u budućnosti moglo nastati više problematičnih zona.
Kada sateliti prolaze kroz SAA, često dolazi do kvarova: podaci se mogu oštetiti, sistemi se privremeno ugase, a ponekad dođe i do trajnih oštećenja. Slično je i sa Međunarodnom svemirskom stanicom – iako je zaštićena posebnim omotačem, povremeno osjeti posljedice anomalije. Da bi bolje razumjeli pojavu, naučnici koriste posebne satelite, poput Ionospheric Connection Explorer (ICON), koji promatraju šta se događa i pomažu drugim misijama da se pripreme.
Stručnjaci vjeruju da je anomalija povezana s dubokim procesima u Zemljinoj unutrašnjosti, posebno u rastaljenoj jezgri planeta koja stvara magnetsko polje. Zbog određenih geoloških struktura ispod Afrike i nagiba Zemljine osi, magnetsko polje u tom području slabi i povremeno se ponaša nepredvidivo. Iako se često spominje da bi SAA mogla biti znak da će se Zemljini polovi zamijeniti, naučnici napominju da to nije vjerovatno u skoroj budućnosti. Takvi procesi događaju se veoma rijetko i traju stotinama hiljada godina. Za sada je najvažnije pažljivo pratiti anomaliju jer ona može stvarati sve veće probleme svemirskim misijama i tehnologiji u orbiti.
