Unutrašnjost Marsa je grudvasta, poput kolačića s komadićima čokolade, a ti „komadići“ zapravo su geološki fosili iz vremena formiranja planete. Nova analiza akustičnih talasa koji putuju kroz unutrašnjost Crvene planete otkrila je da se ogromni dijelovi drevne Marsove kore nalaze zarobljeni unutar njegovog plašta, piše ScienceAlert.
Ovi ostaci svjedoče o nasilnoj prošlosti Marsa, iznenađujuće sličnoj Zemljinoj, uključujući i gigantski sudar s masivnim objektom dok je planeta još bila mlada i tek u procesu formiranja.
Mars je dugo fascinirao naučnike jer je istovremeno i sličan i različit od našeg svijeta. Njegova kora je, za razliku od Zemljinih tektonskih ploča, jedan jedinstveni komad, a planetu nedostaje i globalno magnetsko polje.
Zahvaljujući NASA-inom landeru InSight, koji je od 2018. do 2022. bilježio seizmičke aktivnosti, tzv. „marsotrese“, naučnici su dobili priliku da zavire duboko ispod površine.
Poput zemljotresa na Zemlji, i marsotrese prate talasi koji se šire i odbijaju unutar planete. Način na koji ti talasi putuju kroz različite materijale omogućio je istraživačima da naprave prvu detaljnu mapu unutrašnjosti Marsa.
Tim na čelu sa Constantinosom Charalambousom sa Imperial Collegea u Londonu analizirao je podatke iz osam zabilježenih događaja kako bi rekonstruisao sastav Marsovog plašta, sloja između kore i jezgre. Otkrili su divovske fragmente materijala, promjera i do četiri kilometra, okružene manjim komadima. To su ostaci sačuvani još od formiranja planete prije 4,5 milijardi godina.
U to vrijeme Sunčev sistem bio je haotično mjesto, a unutrašnje planete, uključujući i Zemlju, bile su pod stalnim bombardovanjem. Vjeruje se da je upravo jedan takav sudar sa Zemljom stvorio Mjesec. Naučnici smatraju da je slično bombardovanje poremetilo i koru mladog Marsa.
„Ovi kolosalni udari oslobodili su dovoljno energije da otope velike dijelove planete u ogromne magmatske okeane“, kaže Charalambous. „Kako su se ti okeani hladili i kristalizovali, ostavili su za sobom različite komade materijala i vjerujemo da su to upravo oni koje sada detektujemo duboko u Marsu.“
Nakon tih udara, Marsova kora se ponovo zatvorila, čuvajući te drevne fragmente unutar plašta. Na Zemlji bi takvi ostaci odavno nestali zbog stalnog recikliranja kore i plašta kroz tektonske procese. Mars, međutim, nema tektonske ploče, pa je njegova unutrašnja evolucija bila znatno sporija, što ga je pretvorilo u svojevrsnu vremensku kapsulu iz ranog Sunčevog sistema.
„Većina tog haosa vjerovatno se dogodila u prvih 100 miliona godina Marsa“, ističe Charalambous. „Činjenica da još uvijek možemo detektovati njegove tragove nakon 4,5 milijarde godina pokazuje koliko se sporo Marsova unutrašnjost miješala.“
Otkriće daje neprocjenjiv uvid u različite načine na koje se stjenovite planete mogu razvijati. Budući da je Zemlja jedina planeta u Sunčevom sistemu s tektonskim pločama, proučavanje Marsa može pomoći u razumijevanju i onoga što se dešava unutar Merkura i Venere.
