U Velikoj Britaniji je Maršom mira u gradu Guildfordu, nadomak Londona, otpočelo obilježavanje 29. godišnjice sjećanja na najkrvaviji zločin na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, saopćili su organizatori.
Velik broj članova bosanskohercegovačke dijaspore odazvao se na poziv Muje Delića te njegove porodice i prijatelja da kroz dvosatnu šetnju i progodnim programom odaju počast svim žrtvama srebreničkog genocida.
Tokom šetnje Delić je učesnicima prezentirao kako je izgledao proboj u cilju da stignu do slobodne teritorije. Govorio je o njegovom preživljavanju, gubitku porodice kao i svih koje je poznavao, načinu na koji su preživljavali najteža ranjavanja i nošenju ranjenika u teškim uslovima.
Na kraju višesatnog marširanja održan je čas historije. Fokus je bio na omladini.
Alen Suljić je imao devet godina tokom geonocida u Srebrenici. Prisutnima je opisao kako je sa majkom i dva brata preživio Potočare gdje je svojim očima vidi šta četnici rade nedužnom narodu i kako se ljudi iz očaja vješaju. Bježali su od zločinaca u namjeri da dođu do slobodne teritorije. U tom maršu smrti Alen je izgubio oca.
Zijad Fajković iz Bosanske Gradiške imao je dvanaest godina kada su mu komšije Srbi odveli oca i amidže 1992 godine. I nakon trideset dvije godine nisu pronađeni tako da ni sada ne zna da li su živi. Ispričao je kako je sa majkom i sestrom kao dvanaestogodišnjak preko Hrvatske i Slovenije došao u Veliku Britaniju.
Meho Jakupović je ispričao strahote koje je preživio u srpskim logorima u Bosanskoj krajini a Fahra Jamaković, Sarajka sa privremenom adresom u Londonu pročitala je dvije poeme o Srebrenici. Samir Mehmedović je pročitao priču o sinu i majci, pod emotivnim nazivom “Nisam te poljubio, majko”.
