Ustavni sud BiH još prije jedanaest godina je u Odluci U 7/13 decidno pojasnio da Parlamentarna skupština BiH nema ustavnu nadležnost i pravo da donosi bilo kakav zakon po čijim odredbama bi postupao taj sud, izuzev što Parlamentarna skupština BiH, kako to propisuje Ustav BiH, može zakonom predvidjeti samo drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
Znači, Ustavni sud BiH čija je primarna nadležnost zaštita i provedba Ustava BiH već je faktički pojasnio da Parlament BiH ne može donijeti zakon kojim određuje kako će raditi Ustavni sud BiH, kako će donositi odluke i da nema nadležnost otpuštati strane sudije, a uprkos tome delegati SNSD-a i HDZ-a BiH preglasavanjem Bošnjaka u Domu naroda PSBiH u redovnu proceduru uputili su neustavni Prijedlog Zakona o sudu BiH , predlagača SDS-ovog delegata Želimira Neškovića kojim se predviđa izbacivanje stranih sudija i uvođenje entitetskog glasanja u Ustavni sud BiH.
Zato treba podsjetiti i političare koji krše Ustav BiH i kvazi pravne stručnjake iz entiteta Republika Srpska koji su posljednjih mjeseci u medijima „trubili” o tome kako nije tačno da Parlamentarna skupština ima pravo da donese isključivo zakon o načinu izbora sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, da je Ustavni sud BiH sve u vezi s ustavnim ovlaštenjima za donošenje zakonskih odredbi o njihovom radu pojasnio u odluci po zahtjevu Milorada Živkovića, kadra SNSD-a i nekadašnjeg zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH.
Iako je očigledno da bi mnogi, a naročito SNSD željeli zaboraviti ovu odluku i niko je i ne spominje, Raport podsjeća da je SNSD-ov Milorad Živković 2013. godine uputio zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Pravila Ustavnog suda BiH.
Živković je pokušao osporiti član 2. Pravila Ustavnog suda BiH koji precizira da je Ustavni sud u odnosu na druge organe vlasti u Bosni i Hercegovini i bilo koje vanjske utjecaje, samostalan i neovisan, da ostvaruje svoja prava i dužnosti u skladu sa Ustavom, Pravilima suda i drugim aktima Ustavnog suda, te da svoju organizaciju ostvaruje na principu upravno-administrativne i finansijske samostalnosti.
Između ostalog u svom zahtjevu Živković je tada ocijenio i da smatra da je “nedopustivo da se Pravilima kao nižim pravnim aktom derogira najviši pravni akt – Ustav, te je pitao Ustavni sud BiH „kako se Parlamentarnoj skupštini Pravilima Ustavnog suda može zabraniti donošenje zakona koji se tiču Ustavnog suda, i to na jasno definisan način dat samim Ustavom”.
Ustavni sud je u odluci na Živkovićev zahtjev podsjetio da je Ustav propisao da će Ustavni sud, većinom glasova svojih članova, donijeti vlastita pravila o radu .
„Ovakvo ustavno rješenje ukazuje na namjeru ustavotvorca da osigura nezavisnost Ustavnog suda i onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, nadležnost Ustavnog suda da samostalno regulira “pravila suda” proistječe direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri.
Upravo zbog toga, Pravila Ustavnog suda i imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da takvu nadležnost može vršiti bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje”, stoji između ostalog u odluci Ustavnog suda BiH.”
Ustavni sud je u tadašnjoj odluci Živkovića podsjetio da je Ustavom Bosne i Hercegovine propisana nadležnost Parlamentarne skupštine da zakonom može drugačije urediti samo “način izbora trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava”, kako to propisuje član VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, a ne kako tumači Živković.
„Iz teksta navedenog člana jasno proizilazi da nadležnost da donese takav zakon omogućava Parlamentarnoj skupštini BiH da drugačije regulira isključivo način izbora sudija Ustavnog suda, i to ograničeno – samo u odnosu na trojicu sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. To se nikako ne može tumačiti šire, kako to čini podnosilac zahtjeva, zato što se tom odredbom ni na koji način ne dovodi u pitanje isključiva nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/2.b) da potpuno samostalno propiše ‘”‘pravila suda'”, naveo je Ustavni sud BiH u svojoj Odluci U 7/13 iz koje je potpuno jasno da Parlament BiH ne može donositi zakon kakav je ovih dana iz Doma naroda PSBiH otišao u redovnu parlamentarnu proceduru.
Treba podsjetiti da je takvu odluku Ustavni sud BiH donio u vrijeme kada su u mandatu bila i dovjica sudija koje bira Narodna skupština RS-a.
Slična tumačenja Ustavni sud BiH je navodio i u nekim svojim drugim odlukama, no vidimo da većina parlamentaraca u Domu naroda PSBiH zanemaruje ovakve odluke koje se direktno tiču ustavnih odredbi, a znamo da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće.
I ova odluka je potvrda da politike iz RS-a duže od deceniju pokušavaju ozakoniti izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH kako bi uspostavili političku ili bolje rečeno stranačku kontrolu nad tim sudom i da uprkos jasnim odlukama jedinog Suda koji može ocijeniti ustavnost nekog akta i dalje se bjesomučno ide u kršenje Ustava BiH.
Stoga, odluka Ustavnog suda U 7/13 daje za pravo svima onima koji bilo kakav prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH u PSBiH, a koji ne obuhvata isključivo način izbora stranih sudija,nazivaju neustavnim i napadom na ustavni poredak .
A, prijedlog koji su protivno Klubu bošnjačkog naroda u Domu naroda PSBiH u redovnu proceduru poslali SNSD, HDZBiH, SDS i PDP nije ništa drugo, nego neustavni akt.
Sramotno je i skandalozno što su ga kao takvog podržali parlamentraci u najvišem zakonodavnom tijelu BiH.
Još sramotnije je što je HDZBiH vjerovatno podržao redovnu proceduru za ovaj zakon iz niskih pobuda, odnosno želje za političkom trgovinom s ovim neustavnim zakonom .
Jer, prilika za političku trgovinu i ucjene preko ovog zakona, jedino su objašnjenje zbog čega HDZ BiH nije podržao zaključak Kluba bošnjačkog naroda da se prijedlog Zakona o Ustavnom sudu BiH iako je njegovo povlačenje tražio i predlagač Želimir Nešković skine s dnevnog reda ovosedmične sjednice Doma naroda PSBiH.
Kad je već jednom u ovom slučaju perfidno obmanuo i javnost i Klub bošnjačkog naroda u Domu naroda PSBiH , od Dragana Čovića se može očekivati da će igre s ovim zakonom nastaviti i u narednom periodu.
