U Collegiumu Artisticummu u Sarajevu je otvorena izložba našeg cijenjenog umjetnika Edina Numankadića (76). Obuhvata nekoliko stotina radova iz ciklusa “Zapisi“ i za javnost će biti otvorena do 6. novembra.
Izložba umjetnika, koji stvara već više od pet decenija, izazvala je interes publike, a Numnkadić za Raport kaže da je umoran, ali sretan.
„Ovdje su radovi proteklih 14 godina, toliko sam ja to spremano. Sad je zaokružen taj ciklus i neću se više vraćati na to. Jako sam sretan da sam u ovim godinama uspio realizirati jednu takvu veliku izložbu, 400 eksponata, i prezentirati je u Collegiumu Artisticummu. Po reakcijama mojih prijatelje i kolega ja sam zadovoljan“.
Znate li koja Vam je to izložba po redu?
„Ne znam. Bilo je 50-ak samostalnih, pa kolektivnih“.
Izložba je otvorena do 6. novembra. Hoćete li Vi, nakon otvaranja, ići u Collegium da vidite šta se dešava?
„Ima tamo monografija moja i imaju tekstovi istaknutih historičara umjetnosti…Tu je problem to što savremena umjetnost zahtijeva neko predznanje Ja sam 1971. bio u Parizu, i vidio šta radi moja generacija, došao u Sarajevo, pokušao oživjeti duh savremene umjetnosti, duh avanture, nekomercijalne umjetnosti… Nisam ja jedini, to sam radio s brojnim prijateljima, kolegama… Meni mojih desetak najbližih puno znači, ja prvim izložbu zbog sebe i zbog njih, a ne zbog komercijalnog uspjeh. Ja sam sretan čovjek.
U današnjem bh. društvu koliko je umjetnost, a pogotovo savremena cijenjena i prepoznata?
„Teško, teško. Mi smo Ars Aevi u ratu krenuli i još nije izgrađena ta zgrada. Mi nemamo likovne kritike Možete misliti, mladi čovjek završi Akademiju, nema ateljea, nema stana, teška je situacija u kulturi…“.
I oni koji bi trebali ne shvataju koliko su kultura i umjetnost bitni za jedno društvo.
„Ono što ostaje od jednog društva to su umjetnost i kultura kao svjedočanstvo vremena. Nažalost, mi nismo toga svjesni.
Vaši dalji planovi?
„Imam već spremljenu izložbu u ateljeu… To je glavni smisao moga života, pogotovo u ovim godinama. Radost, zadovoljstvo. I Bože zdravlja, za dvije-tri godine opet ćemo nešto napraviti“.
Nedavno Vam je supruga preminula. Vjerovatno Vam je umjetnost utjeha u teškim trenucima?
„Njoj sam posvetio ovu izložbu. Bili smo 50 godina u braku. Ona je bila profesorica književnosti u Drugoj gimnaziji. To je veliki gubitak, ali šta ću… Ima troje unučadi, oni su mi velika radost.
