Četvrtog dana, predsjednik SAD Donald Trump krenuo je nametnuti svoju volju svijetu.
Zanesene evropske elite gledale su kako Trump virtualno odlazi u švicarsko alpsko selo Davos u četvrtak, u metafori za svijet koji sa strahovitom fascinacijom prihvaća njegov povratak na vlast potaknut testosteronom.
Postavka je bila savršena za američkog predsjednika. Na golemom ekranu, ultimativni autsajder doslovno je nadvisivao svoju osujećenu publiku bankara, financijera, poslovnih titana, vođa nevladinih organizacija, političkih velikana i diplomata.
Pojavljivanje na Svjetskom gospodarskom forumu bio je najnoviji Trumpov hipersamouvjereni potez da preoblikuje američku sudbinu nakon frenetičnog tjedna poteza izvršne vlasti i zapanjujućih, slobodnih konferencija za novinare.
Izdao je svoju dosad najeksplicitniju prijetnju carinama na evropski izvoz, objavio gotovo nedostižan cilj za izdvajanja zemalja za obranu u NATO-u, ponovno je pokušao potaknuti ruskog predsjednika Vladimira Putina na pregovore o okončanju rata u Ukrajini i nastavio s mrkvom i… držati se pristupa kineskom čelniku Xi Jinpingu.
Ali razlog zbog kojeg bi govor od četvrtka mogao ući u povijest je taj što je Trump okupljenima u Davosu dao svoju dosad najsiroviju viziju nove uloge Amerike u svijetu.
“Izabran je kao disruptor”, rekao je David Miliband, bivši britanski ministar vanjskih poslova, za CNN-ovu Christiane Amanpour iz Davosa.
“Obećao je da će poremetiti postojeći način rada, kako unutar Sjedinjenih Država tako i međunarodno”, rekao je Miliband, sada izvršni direktor Međunarodnog odbora za spašavanje. U tome je bio dosljedan kroz cijelu kampanju, u prijelaznom roku i sada u prva tri dana.
U svom novom “zlatnom dobu”, ustvrdio je Trump, Sjedinjene Države će slijediti isključivo svoje jedinstvene nacionalne interese – nekoliko puta nazivajući svoju zemlju “suverenom” nacijom. Ovo je kodeks MAGA za SAD koji djeluje sam, a ne preko međunarodnih organizacija iz Bretton Woodsa koje je Washington uspostavio kako bi svijet učinio sigurnim za demokraciju i promicao prosperitet za sve nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj pristup je opravdan, inzistirao je Trump, jer su “mnoge stvari godinama bile nepravedne prema Sjedinjenim Državama”.
Od sada, jasno je dao do znanja, svaki vanjskopolitički čin SAD-a dolazit će s izračunom vrijednosti koji će mjeriti koliko koristi Amerikancima. Ostale zemlje i multinacionalne kompanije ne moraju igrati, ali ako to ne žele – bit će kažnjene, uključujući carine.
Nadalje, Amerika je toliko moćna i bogata resursima da joj ne treba nijedna druga nacija. Za Kanadu je, na primjer, rekao: “Ne trebaju nam oni za proizvodnju naših automobila. … Ne treba nam njihova građa jer imamo svoje šume itd itd. Ne trebaju nam njihova nafta i plin. Imamo više od bilo koga.”
Trump je posebno ljutio Europsku uniju, gorko se žaleći na regulatorne prakse za koje je rekao da koče rast (i upliću se u njegove osobne poslovne interese). Požalio se na poreze i ograničenja nametnute Googleu, Appleu i Meti u Europi te je nagovijestio da tvrtke, čije je vođe tehnoloških oligarha pozdravio u svom unutarnjem krugu, vidi kao instrumente američke moći. “To su američke tvrtke, sviđale se one vama ili ne. To su američke tvrtke i ne bi trebale to raditi.”
Trump je otkrio svoju transakcijsku prirodu u svom najnovijem napadu na NATO.
Formalizirao je svoj zahtjev da članice više nego udvostruče svoje izdatke za obranu na 5% BDP-a. To je brojka koja bi bankrotirala mnoga zapadna gospodarstva ili zahtijevala od vlada da oskrnave svoje skupe države blagostanja endemske za europski socijaldemokratski etos, koji je njegov pokret Make America Great Again dugo prezirao.
Kada je novinar u Ovalnom uredu kasnije istaknuo da SAD troši samo oko 3,4% na odbranu, Trump je odgovorio: “Mi štitimo njih, oni ne štite nas.” U svojoj ratobornosti, Trump je ignorirao činjenicu da su jedini put kada su saveznički klauzulu o međusobnoj obrani iz članka 5. pozvali saveznici koji su poslali svoje trupe da umru u američkom ratu protiv terorizma nakon napada 11. septembra 2001. godine.
U prvih nekoliko dana na vlasti, Trump je također pojačao svoja upozorenja da nacije poput Paname, Kanade i ogromnog danskog autonomnog teritorija Grenlanda vidi kao dio američke interesne sfere.
U gesti koja je bila izvanredna kada je američki predsjednik govorio međunarodnoj publici, Trump se požalio na trgovinski deficit s Kanadom, a zatim je obnovio poziv da se Kanada pridruži SAD-u. Ja kažem da uvijek možete postati država, a ako ste država, nećemo imati deficit. Nema šanse da Kanada — nacija koja se definira protiv SAD-a — postane 51. država. Ali Trumpov prijeteći jezik takvo je odstupanje jer je antiteza načelu da su sve nacije suverene jednake koje je SAD uvrstio u povelju Ujedinjenih naroda.
Trumpova filozofija “America First” često se opisuje kao povratak vrsti izolacionizma koji je prevladavao između dva svjetska rata. Ali to nije sasvim tačno. Želi koračati globalnom pozornicom. Ali on zagovara vanjsku politiku u kojoj je Amerika dominantna u vlastitoj hemisferi i selektivno se angažira drugdje.
Ovo je ove sedmice objasnio novi državni sekretar Marco Rubio. “Naš je posao osigurati da imamo vanjsku politiku koja unapređuje nacionalni interes Sjedinjenih Država. Očekujem da svaka nacija na zemlji unaprijedi svoje nacionalne interese. … Nadam se da će ih biti mnogo — u kojima su naši i njihovi nacionalni interesi usklađeni.”
Drugim riječima, SAD je spreman raditi s drugim nacijama kada to odgovara – ne kroz međunarodne organizacije koje razvodnjavaju američku moć, već pojedinačno, što znači da će SAD imati prednost veličine, bogatstva i vojne moći.
