Nedavna istraživanja otkrila su da je Acid Canyon, popularna staza za planinarenje i vožnju biciklom u blizini Los Alamosa u Novom Meksiku, i dalje radioaktivna, s razinama zračenja usporedivim s onima na mjestu nuklearne katastrofe u Černobilu u bivšem Sovjetskom Savezu.
Ovo iznenađujuće otkriće, do kojeg je došlo pod vodstvom biokemičara Michaela Ketterera, izazvalo je pozive javnosti za postavljanje službenih upozorenja na stazi.
“Nikada nisam vidio nešto slično u Sjedinjenim Državama,” izjavio je Ketterer, profesor emeritus na Sveučilištu Sjeverne Arizone. “Ovo je područje bez ograničenja.”
Ketterer je istaknuo da je kontaminacija vrlo visokim koncentracijama plutonija u tlu i sedimentima “skrivena na vidiku”. Unatoč uznemirujućim novim mjerenjima “super oružnog plutonija”, Ministarstvo energetike SAD-a (DOE) objavilo je saopćenje u kojem tvrdi da su razine “vrlo niske i unutar sigurnih granica izloženosti”.
Iako ljubitelji prirode možda nisu u neposrednoj opasnosti dok prolaze kroz stazu obrubljenu borovima u Acid Canyonu, Ketterer naglašava da bi državne i lokalne vlasti Novog Meksika trebale upozoriti posjetitelje da izbjegavaju kontakt s vodom u tom području.
Prema njegovim mjerenjima, kontaminacija je premašila sigurnosni prag Agencije za zaštitu okoliša SAD-a (USEPA) za više od 72 posto. Uzimani uzorci vode duž staze sadržavali su radioaktivne mjere čak do 86 pCi/L (pikokirija po litri), u usporedbi s prihvaćenim razinama USEPA ispod 50 pCi/L.
“Sva četiri uzorka vode prelaze relevantne USEPA-ove standarde za ukupno alfa zračenje,” rekao je Ketterer. “Ovo skreće pozornost na ozbiljan problem kontaminacije vode koji zahtijeva hitnu intervenciju USEPA-e i/ili države.”
Biokemičar je također naglasio da visoke koncentracije plutonija u vodi kanjona predstavljaju širi ekološki rizik za zajednice i staništa nizvodno.
“Tokom uslova olujnog protoka tokom monsuna, voda i sediment zasićeni plutonijem prolaze kroz Acid Canyon i ulaze u Los Alamos Canyon te na kraju u rijeku Rio Grande,” objasnio je u svojoj prezentaciji za grupu Nuclear Watch New Mexico.
Ketterer je naglasio i da radioaktivni plutonij u podzemnim vodama može biti apsorbiran u biljkama, ulazeći u lanac prehrane putem lokalnih biljojednih životinja, ili se širiti kao pepeo u zraku tijekom sve češćih požara.
Zajedno s Nuclear Watch New Mexico, neprofitnom organizacijom, Ketterer je prikupljao uzorke u srpnju tijekom kišne sezone, kada izolirani pljuskovi i olujne vode teku kroz kanjone i inače suhe arroyose. Uzorci vode koje je njihov tim testirao te su se sezone nalazili u Acid Canyonu.
Ovo istraživanje uslijedilo je nakon mapiranja koje je grupa provela ranije ove godine, a koje se temeljilo na bazi podataka Nacionalnog laboratorija Los Alamos, uključujući uzorke plutonija iz cijelog područja. Direktor Nuclear Watcha, Jay Coghlan, izjavio je da kontaminacija plutonijem u srcu Los Alamosa nije samo historijski problem.
Laboratoriji na tom mjestu, pod vodstvom Kongresa, Ministarstva energetike i Nacionalne uprave za nuklearnu sigurnost, trenutno se pripremaju za proizvodnju nove generacije plutonijevih jezgri za modernizaciju arsenala nuklearnog oružja SAD-a. “Čišćenje u Los Alamosu je dugo odgađano,” upozorio je Coghlan.
Napomenuo je da su godišnji troškovi za radove na novim plutonijskim jezgrama porasli na gotovo 2 milijarde dolara posljednjih godina, dok je relativno oskudan proračun za čišćenje povijesnog otpada u Los Alamosu predviđen za smanjenje u sljedećoj fiskalnoj godini.
Ured za upravljanje okolišem DOE-a za područje Los Alamosa izdao je priopćenje za Associated Press ovog mjeseca u pokušaju da umanji ozbiljnost novih nalaza. DOE je tvrdio da su informacije koje su iznijeli Ketterer i Nuclear Watch u skladu s podacima odjela koji su godinama javno dostupni. Staze kanjona, prema DOE-u, ostaju sigurne za neograničeno korištenje javnosti.
Lokalni terenski ured DOE-a navodi da “nastavlja prikupljati i pratiti uzorke sedimenta i vode u području Acid Canyona te da rezultati dosljedno pokazuju da razine plutonija ostaju vrlo niske i unutar sigurnih granica izloženosti.”
Ketterer, koji se dugo specijalizirao za praćenje kemijskih otisaka radioaktivnih materijala, opisao je problem ne samo kao ozbiljan već i kao problem kontaminacije koji se ne može lako ili jeftino riješiti. Predložio je da bi, barem, lokalni stanovnici i posjetitelji trebali biti upoznati s činjenicama i svojim rizikom.
“Ovo zahtijeva hitno postavljanje znakova i napore državnih i lokalnih agencija da upozore ljude i njihove kućne ljubimce da se drže podalje od vode u Acid Canyonu,” rekao je. Od 1943. do 1964. tekući otpad iz nuklearnih istraživanja u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos ispuštan je u Acid Canyon, koji je jedan od nekoliko pritoka koje prolaze kroz zemljište San Ildefonso Pueblo na putu do Rio Grande.
Iako je savezna vlada započela čišćenje kanjona krajem 1960-ih, kasnije je prenijela zemlju na okrug Los Alamos. Vladini dužnosnici su 1980-ih utvrdili da uvjeti unutar područja zadovoljavaju standarde DOE-a i da su zaštitni za ljudsko zdravlje i okoliš.
Ured za upravljanje okolišem DOE-a uputio je novinare na studiju iz 2018. koja je procijenila da je doza zračenja za osobu koja bi se mogla rekreirati u kanjonu manja od 0,1 milirem (mrem) godišnje. Prema Komisiji za nuklearnu regulaciju SAD-a, godišnja prosječna doza po osobi iz svih prirodnih i umjetnih izvora iznosi oko 620 mrem.