Donald Trump je postavio Iran tamo gdje ga želi, kažu izvori za Sky News, nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država rano napustio summit G7.
Navode da Trumpa očekuje “zauzet dan u Bijeloj kući” nakon što se američki čelnik umiješao u borbu između Irana i Izraela.
Međutim, postoje “sumnje oko njega i u Izraelu i u Iranu”, dodajući da se Trump pozicionirao na “dobrom mjestu”.
“To je mjesto gdje je želio biti, gdje je vratio Iran za pregovarački stol, promijenivši pravila angažmana.
Nad njima stvarno visi prijetnja, a prijetnja je, naravno, da se SAD priključi ovoj izraelskoj akciji.
Izrael želi američko oružje za uništavanje bunkera koje Donald Trump trenutno zadržava. Međutim, to je prijetnja koja visi nad Irancima”, navodi Sky News.
Ipak, BBC ističe da su se potezi Trumpa kretali “od pune podrške izraelskim napadima do snažnog distanciranja od njih i natrag”.
Njegova dvosmislenost pridonijela je osjećaju neizvjesnosti dok se same borbe eskaliraju – kao i njegov odlazak iz G7 u Kanadi.
Jednostavno je rekao da se u Washingtonu mora vratiti na “važne stvari”.
Bijela kuća rekla je da njegov odlazak ima veze s “onim što se događa na Bliskom istoku”, dok je kasnije na Truth Socialu rekao da to “nema nikakve veze s prekidom vatre”.
Ranije je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da su napadi bili “potpuno koordinirani” sa SAD-om.
Dakle, koji faktori opterećuju Trumpa i, što je ključno, koje su mu sada opcije?
Dok su izraelske rakete u četvrtak pogodađale Teheran, Trump je iranskim čelnicima zaprijetio “još brutalnijim” napadima svog izraelskog saveznika naoružanog američkim bombama.
Znamo Trumpov krajnji cilj. On kaže, poput Netanyahua, da Iran ne može imati nuklearnu bombu. Ključno je da je rekao da je njegova preferirana opcija (za razliku od Netanyahua) sporazum između SAD i Irana.
No, dvoumio se oko toga kako to postići, ponekad se oslanjajući na prijetnju silom, a ponekad forsirajući diplomatiju.
Prošle sedmice je čak u istom dahu rekao da bi izraelski napad na Iran pomogao sporazumu ili bi ga “raznio”.
Trumpovu nepredvidljivost njegove pristalice ponekad naknadno prikazuju kao strategiju – takozvana teorija “luđaka” u vanjskim odnosima.
Neki od Trumpovih savjetnika podržavaju teorijeuo “maksimalnom pritisku” kada je u pitanju njegov pristup Iranu. Misle da će prijetnje na kraju prevladati jer, tvrde, Iran nije ozbiljan u vezi s pregovorima (iako je zemlja 2015. potpisala nuklearni sporazum koji je predvodio Barack Obama, a iz kojeg se Trump kasnije povukao).
Netanyahu je vršio stalni pritisak na Trumpa da krene vojnim, a ne diplomatskim putem, a američki predsjednik – uprkosč svojoj često izričitoj želji da osvoji Nobelovu nagradu za mir – na kraju bi mogao vidjeti potrebu da ispuni svoje ratobornije prijetnje vodstvu Teherana.
Izrael bi također mogao jače gurati iza kulisa američko učešće kako bi, kako on to vidi, završio posao. SAD ima bombe za uništavanje bunkera za koje Izrael vjeruje da mogu uništiti iransko podzemno postrojenje za obogaćivanje urana u Fordowu.
