O tome da Japanci žive dugo vjerovatno ne treba nikome posebno objašnjavati. To je jedna od poznatih činjenica potvrđena demografskim podacima, a ne samo stereotip. Pitanje koje se često postavlja glasi: šta to Japanci rade drugačije, pa žive toliko dugo? Odgovor je višeslojan, a Marta Zarashka, autorica knjige „Tajna dugovječnosti“, pokušala je da ga pronađe.
Ako tražite knjigu o dugom životu, velika je vjerovatnoća da će se Japan naći u naslovu. I to s razlogom – sa prosječnim životnim vijekom od 84,2 godine, Japanci su bili svjetski rekorderi. Za poređenje, Amerikanci u prosjeku žive skoro šest godina kraće, Britanci tri, a Kanađani oko godinu i po.
I po broju stogodišnjaka Japan je u samom vrhu. Tokom rada na knjizi, Zaraška je zabilježila i smrt najstarije osobe na svijetu – Japanke od 117 godina, starije čak i od same Australije.
Ali nije oduvijek bilo tako. Nakon Drugog svjetskog rata, prosječni Japanac je živio oko 50, a Japanka 54 godine. Tek s ekonomskim napretkom sredinom 20. stoljeća i razvojem zdravstvenog sistema, prosječni životni vijek je naglo porastao. Već 1986. godine, Japanke su bile prve u svijetu po dužini života.
Zahvaljujući obaveznom zdravstvenom osiguranju i redovnim sistematskim pregledima, smrtnost od zaraznih bolesti se drastično smanjila. Prevencija je postala dio svakodnevice – tri miliona ljudi godišnje prolazi kroz cjelodnevne preglede, uključujući rendgen, krvne testove i kolonoskopije.
Što se tiče ishrane, iako Japanci konzumiraju više soli nego što je preporučeno, njihova ishrana se bazira na ribi, povrću, algama i soji, uz vrlo malo mesa i mliječnih proizvoda. Primjenjuju i pravilo „hara hachi bu“ – prestaju jesti kada su 80% siti.
Pored načina života, ključnu ulogu ipak ima genetika. Neki geni, poput rijetke varijante ApoE4 povezane sa srčanim bolestima, znatno su rjeđi među Japancima. Također, prisustvo gena iz grupe FOXO češće je kod njih, a nauka ih povezuje s dugovječnošću.
Zanimljivo je i to da je prosječan Japanac nižeg rasta u odnosu na zapadnjake, što bi moglo igrati važnu ulogu u dugovječnosti. Istraživanja pokazuju da niže osobe, poput Grka i Italijana u Australiji, žive i do četiri godine duže od viših sunarodnjaka. Niži rast, izgleda, štedi organizam – od srca do zglobova – i smanjuje metaboličko opterećenje tokom života.
Naravno, ni japanski genetski potencijal nije savršen – imaju predispoziciju ka gojaznosti i dijabetesu, ali zahvaljujući načinu života ti rizici rijetko dolaze do izražaja. Kada se presele u Sjedinjene Države i usvoje zapadni stil života, rizici od bolesti naglo rastu, što dodatno potvrđuje koliko je životna sredina važna.
Japanska poslovica kaže: „Yamai wa ki kara“ – bolest i zdravlje kreću iz glave. I zaista, njihova kultura njeguje snažne društvene veze i zajedništvo, što pozitivno utiče na mentalno i fizičko zdravlje.
U tokijskom predgrađu Macudo, penzioneri svakodnevno posjećuju lokalni centar za starije: kuhaju, vježbaju tai-chi, bave se baštovanstvom i ručnim radom. Takve aktivnosti ne samo da čuvaju tijelo, već značajno smanjuju rizik od demencije – i do 40 posto, pokazala su istraživanja.
Posebna filozofija koja doprinosi japanskoj dugovječnosti je ikigai – osjećaj svrhe i zadovoljstva u životu. Za razliku od zapadne ideje o „samorealizaciji“, ikigai se više odnosi na to da budemo korisni drugima i doprinesemo zajednici.
Čak 88% Japanaca starijih od 65 godina tvrdi da ima svoj ikigai. Bilo da je to baštovanstvo, čuvanje unuka ili volontiranje, ikigai čuva duh i zdravlje. Studije pokazuju da ljudi koji ga imaju imaju i do 50% manju vjerovatnoću da će umrijeti u narednim godinama – efekat jači čak i od prestanka pušenja.
Zato japansko Ministarstvo zdravlja danas promoviše ikigai kao dio nacionalne strategije za očuvanje zdravlja.
Genetika i tjelesna konstitucija (manji rast, povoljne genetske varijante)
Zdrava, umjerena ishrana i redovni pregledi
Snažne društvene veze i svakodnevna socijalna uključenost
Mentalna smirenost, optimizam i osjećaj svrhe – ikigai
Japanci su, čini se, pronašli savršen balans – između tijela, uma i zajednice.
