Zamislite grupu od desetak naoružanih muškaraca koji u sumrak upadaju u vaše selo. Napadaju vas i vaše komšije, gađaju kamenjem vaše kuće, premlaćuju vas. Ako pokušate da se branite ili dokumentujete nasilje, oni vas napadaju još žešće. Kada vojska konačno stigne, ne štiti vas – već vas hapsi. Neki od vojnika čak učestvuju u nasilju.
Ovaj zastrašujući scenarij nije priča iz carske Rusije ili vremena segregacije u Americi. Upravo to se dogodilo prošlog ponedjeljka u palestinskom selu Susya, u okupiranoj Zapadnoj obali, piše The Guardian.
Napadači koji su stigli u Susyu nisu bili ni kozački vojnici ni članovi Ku Klux Klana, već jevrejski-izraelski doseljenici, u pratnji izraelskih vojnika. Kada su napadi počeli, izraelska vojska nije uhapsila nasilnike, već je privela trojicu Palestinaca, zadržala ih u pritvoru i potom ih podvrgla policijskom ispitivanju.
Ovakvi nasilni upadi nisu rijetkost na Zapadnoj obali, posebno u oblastima Južnih Hebronskih brda, Masafer Yatte i doline rijeke Jordan. Od početka godine, Centar za jevrejski nenasilni otpor dokumentovao je više od 40 nasilnih napada doseljenika samo u selu Susya.
Većina ovih incidenata prolazi nezapaženo u ostatku svijeta. Ali ovaj put je bilo drugačije. Jedan od napadnutih Palestinaca bio je nagrađivani režiser Hamdan Ballal, čiji je dokumentarni film No Other Land, koji prikazuje uništavanje palestinskih zajednica u okupiranoj Zapadnoj obali, osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film na nedavnoj dodjeli Oskara.
Satima nakon što je uhapšen, izraelska vojska nije otkrila gdje se Ballal nalazi, a svi pokušaji da se pronađe nisu uspjeli. Kada je izraelska vojska (IDF) konačno objavila saopštenje, lažno je označila njega i njegove sugrađane kao teroriste.
Ovakva manipulacija pravdom je tipična za način na koji funkcioniše izraelska okupacija. Pod maskom zakona, najbrutalnije nasilje se legitimizira, a uloge žrtve i zločinca se izvrću.
U posljednje tri godine, podnio sam brojne žalbe izraelskom Ministarstvu odbrane i državnom tužiocu zbog nasilja doseljenika. Nikada nije poduzeto ništa. Moje iskustvo samo je jedno od mnogih koje dokazuje kako izraelski pravni sistem omogućava doseljenicima da nekažnjeno teroriziraju palestinske zajednice.
Nakon što je Izrael započeo rat u Gazi 2023. godine, nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali postalo je još intenzivnije.
Prema podacima organizacije B’Tselem (Izraelski informativni centar za ljudska prava u okupiranim teritorijama), od oktobra 2023. godine izraelski doseljenici prisilili su najmanje 18 palestinskih zajednica – više od 1.000 ljudi – da napuste svoje domove.
Kancelarija UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova procjenjuje da su nasilje, prijetnje i zastrašivanje od strane doseljenika raselili najmanje 300 palestinskih porodica, uključujući stotine djece.
Vlada Benjamina Netanyahua nije samo pasivno posmatrala ove zločine – već ih je aktivno podržala.
U junu 2023. godine, inicijativa Armed Conflict Location & Event Data (Acled) otkrila je da su naoružani doseljenici, neki od kojih su formirali sopstvene paravojne jedinice, dobili „značajne količine“ oružja i municije, uključujući hiljade pištolja, poluautomatskih pušaka M-16 i mitraljeza od izraelske vojske.
Lokalne regionalne vlasti koordinisale su sa izraelskom vojskom i Ministarstvom nacionalne sigurnosti kako bi kupile stotine dodatnih pušaka.
Kako se navodi u izvještaju Acleda:
„Granice između doseljenika i vojske sve su nejasnije, a razlika između civilnih agresora i izraelskog državnog aparata postaje sve tanja.“
Dok bi se civilne sigurnosne jedinice teoretski trebale koristiti samo za samoodbranu, stvarnost je da izraelska vlada ne pokazuje nikakvu volju da se obračuna s ovim nasilnim grupama. Naprotiv, visoki vladini ministri ih podržavaju.
Prošle sedmice, izraelska sigurnosna vlada odobrila je plan za legalizaciju 13 jevrejskih naselja na Zapadnoj obali.
Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich izjavio je:
„Nastavljamo da vodimo revoluciju normalizacije i legalizacije naselja. Umjesto da se krijemo i izvinjavamo – mi podižemo zastavu, gradimo i naseljavamo.“
