Kako se borbe i patnje nastavljaju u Gazi, a nasilje raste na Zapadnoj obali, izgledi da palestinski narod stekne vlastitu državu mogu se činiti udaljenijim nego ikad.
Odluka nekoliko evropskih zemalja da formalno priznaju postojanje palestinske države neće nadvladati realnost da se takva ambicija i dalje suočava s ogromnim preprekama.
Ali deklaracije Irske, Španije i Norveške izvršit će pritisak na druge zemlje u Evropi – uključujući Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku – da ih slijede u podršci palestinskom samoopredjeljenju.
“Ovo je izuzetno značajno”, rekao je jedan arapski diplomata. “To odražava evropsku frustraciju zbog odbijanja izraelske vlade da sasluša. I vrši pritisak na EU da slijedi njihov primjer.”
Ali izraelski ministri insistiraju na tome da će to ohrabriti Hamas i nagraditi terorizam, dodatno umanjujući šanse za sporazumno rješenje.
Većina zemalja – njih oko 139 – formalno priznaje palestinsku državu.
Dana 10. maja, 143 od 193 člana Generalne skupštine Ujedinjenih naroda glasalo je za kandidaturu Palestine za punopravno članstvo u UN-u, nešto što je otvoreno samo za države.
Palestina trenutno ima neku vrstu poboljšanog statusa posmatrača u UN-u, što im daje mjesto, ali ne i pravo glasa u skupštini. Priznaju ga i razne međunarodne organizacije, uključujući Arapsku ligu i Organizaciju islamske saradnje.
Manjina evropskih zemalja već priznaje palestinsku državu. Oni se sastoje od Mađarske, Poljske, Rumunije, Češke, Slovačke i Bugarske koje su usvojile stav 1988; i drugi uključujući Švedsku, Kipar i Maltu.
Ali mnoge evropske nacije – i Sjedinjene Države – kažu da će priznati palestinsku državu samo kao dio dugoročnog političkog rješenja sukoba na Bliskom istoku. Ovo se često naziva ‘rješenjem dvije države’ gdje se i Izraelci i Palestinci slažu da imaju svoje države sa svojim granicama.
Evropske zemlje i SAD se razlikuju oko toga kada bi trebale priznati palestinsku državu, piše BBC.
Irska, Španija i Norveška kažu da to sada čine kako bi pokrenule politički proces. Oni tvrde da će postojati održivo rješenje za trenutnu krizu samo ako obje strane mogu ciljati na neku vrstu političkog horizonta.
Ove zemlje također odgovaraju na domaće političke pritiske da pokažu veću podršku Palestincima.
U prošlosti je stav mnogih zapadnih zemalja bio da palestinska državnost treba da bude nagrada za konačni mirovni sporazum. Ali lord Cameron, ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva i neke druge evropske zemlje posljednjih mjeseci promijenili su svoje stavove, rekavši da bi priznavanje palestinske državnosti moglo doći ranije, kako bi pomogli u pokretanju zamaha prema političkom rješenju.
U februaru je francuski predsjednik Macron rekao: “Priznavanje palestinske države nije tabu za Francusku.” I ranije ovog mjeseca, Francuska je podržala članstvo Palestine u UN na glasanju u Generalnoj skupštini.
SAD su o ovom pitanju privatno razgovarale sa evropskim saveznicima, ali su opreznije i žele jasniji uvid u to šta bi ta politika značila u praksi.
Dakle, ključna debata iza kulisa vodi se o tome kada bi ove zemlje koje se držale treba da priznaju palestinsku državu: kada počnu formalni mirovni pregovori između Izraelaca i Palestinaca, kada Izrael i Saudijska Arabija normalizuju diplomatske odnose, kada Izrael ne poduzme određene akcije ili kada Palestinci preduzeti određene radnje.
Drugim riječima, žele da priznanje države Palestine bude veliki trenutak za postizanje diplomatskog ishoda.
“To je velika karta na koju zapadne zemlje moraju igrati”, rekao je jedan zapadni zvaničnik. “Ne želimo da ga bacimo.”
Problem je u tome što je priznanje palestinske države u velikoj mjeri simboličan gest ako se ne bavi i vitalnim pratećim pitanjima. Koje bi trebalo da budu granice? Gdje bi trebao biti smješten glavni grad? Šta bi obje strane prvo trebale učiniti da se to dogodi?
