Jupiter, div Sunčevog sistema, krije unutrašnju strukturu koja ruši dugogodišnje naučne teorije o njegovom nastanku.
Svemirska letjelica Juno američke svemirske agencije NASA, koja od 2016. godine orbitira oko Jupitera, otkrila je da planeta nema jasno definiranu stjenovitu jezgru. Umjesto toga, njegova jezgra se postepeno stapa s vanjskim slojevima bogatim vodikom, stvarajući razrijeđenu jezgru. Saturn pokazuje sličnu unutrašnjost, što su potvrdila i naknadna opažanja tog plinovitog diva.
Jedna važna teorija pretpostavljala je da je Jupiterovu mutnu jezgru oblikovao katastrofalan sudar u ranoj historiji planete. Prema tom objašnjenju, golemo tijelo moglo je udariti u Jupiter tolikom snagom da je izmiješalo teške materijale jezgre s lakšim plinovima.
Kako bi to provjerili, naučnici s britanskog Univerziteta Durham, u saradnji s NASA-om, SETI institutom i Univerzitetom u Oslu, proveli su simulacije na superračunaru DiRAC COSMA. Modelirali su više scenarija takvih udara, uključujući i one izuzetno nasilne, kako bi ispitali ponašanje materijala tokom tih događaja.
Rezultati su pobili očekivanja, jer simulacije nisu proizvele stabilnu razrijeđenu jezgru, što se ne poklapa s onim što je otkrila letjelica Juno. Umjesto toga, pokazale su da gusta stijena i led dosljedno tonu natrag prema središtu Jupitera, ponovo stvarajući jasnu granicu između jezgre i vanjskih slojeva vodika.
“Vidimo u našim simulacijama da ovakva vrsta udara doslovno potresa planetu do njene jezgre, ali ne na pravi način da objasni unutrašnjost Jupitera kakvu danas vidimo”, pojasnio je Thomas Sandnes s Univerziteta Durham i jedan od autora istraživanja.
Studija zaključuje da je Jupiter svoju razrijeđenu jezgru formirao postepenim upijanjem teških i lakih elemenata tokom milijardi godina.
Luis Teodoro s Univerziteta u Oslu naglasio je da Saturnova slična struktura dodatno jača tu teoriju, sugerirajući da su razrijeđene jezgre prirodan rezultat planetarnog razvoja, a ne rijetkih, silovitih sudara s drugim tijelima.
S obzirom na brojne otkrivene egzoplanete veličine Jupitera, nalazi sugeriraju da složene unutrašnje strukture mogu biti uobičajene. Tajne Jupitera pokazuju da čak i dobro poznati svjetovi kriju neočekivana iznenađenja.
