Jednomjesečni pritvor koji je Sud BiH odredio rukovodstvu entiteta RS na čelu sa Miloradom Dodikom faktički je ‘istekao’, a osumnjičena trojka provela ga je na slobodi.
Naime, 14. marta Sud BiH izdao je naredbu za privođenje Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića zbog napada na ustavni poredak BiH i odredio im jednomjesečni pritvor.
No, osim što se osumnjičena trojka osigurala sa desetinama pripadnika specijalaca MUP-a RS – ništa se nije desilo.
Dodik i Stevandić nekoliko puta su napuštali državu uprkos centralnoj potjernici, zajedno s Viškovićem kreću se po cijeloj RS i nema ni naznake kada bi policijske agencije BiH mogle izvršiti svoj zadatak i privesti ih pred Sud BiH gdje ih čeka moguća optužnica za teško krivično djelo napada na ustavni poredak države BiH.
Cijela ova priča, osim ovog pravosudno-policijskog dijela ima i onaj politički dio.
Sve što se dešavalo s Dodikom i njegovim državnim udarom do sada je išlo politički u korist stranaka Trojke.
One su ga izvele ‘na čistac’, faktički su ga institucionalno satjerale u čošak iz kojeg je onda on u panici krenuo u rušenje svega oko sebe natovarivši sebi na pleća još jednu istragu.
U cijeloj drami Dodik konstantno poziva na pregovora, a za sada su svi čvrsti u stavu da ga se odbija.
No, kako vrijeme odmiče – situacija više politički ne ide u korist stranaka Troje.
Jednostavno – sve predugo traje.
Potezi Trojke i njihovo ne pristajanje na već uobičajene matrice nacionalističkog prepucavanja koje smo predugo gledali između SNSD-a i SDA, pokazali su da se politika može voditi drugačije, ali – to više nije dovoljno.
Institucije za koje su stranke Trojke tvrdile da su ih ojačale, stabilizirale, sad pokazuju da nemaju odgovor na šizofrenu situaciju u kojoj tri bjegunca od bh. pravosuđa rade i šetaju se.
Granična policija BiH u nekoliko navrata je propustila priliku da privede lica s potjernice, iz SIPA-e nema ni naznake da bi se mogla pokrenuti i početi izvršavati svoje zadatke.
Sad se faktički ulazi u normalizaciju nenormalnog i to postaje jako opasno i politički ide u korist štete stranaka Trojke. Politička prednost koju su imali sad se polako topi, a u korist im ne ide ni činjenica da ne mogu dovršiti ono što su glasno najavljivali – protjerati SNSD iz državne vlasti.
Metaforički rečeno, sat za Trojku sad ide unazad i vremena više nema.
