Šezdeset godina Ford Transita: Legenda koja je promijenila pravila prijevoza, ali i postala omiljeno vozilo pljačkaša


Zakopajmo jedan Transit za naše potomke! Najozbiljnije govorim, ako antropolozi i arheolozi i dalje insistiraju da stare civilizacije cijene po materijalnim kreacijama koje ostavljaju za sobom, onda mi zaslužujemo da nas pamte po Ford Transitu, izvanrednom tehničkom odrazu našeg načina života.

Tim riječima engleski historičar arhitekture i zagovornik pop kulture Reyner Banham 1970. opisao je važnost ovog vozila za tadašnje društvo u kojem je poduzetništvo cvjetalo, a Transit bio njegov glavni partner. Ni slutio nije da će kombi ostati na tržištu još šest decenija, preživjeti šest generacija i i dalje držati vodeću poziciju.

Jedna zanimljiva epizoda u historiji Transita vezana je za Alfreda Häsnera, njemačkog inženjera koji je 1950. za Volkswagen stvorio legendarni Transporter T1, da bi tri godine kasnije prešao u Ford i dizajnirao kombi FK 1000 prethodnika Transita.

FK 1000 imao je motor naprijed koji je ulazio u putnički prostor, 38 KS i bio je iznenađujuće izdržljiv. Do 1961. je proizvedeno više od 255.000 primjeraka, a tada je model preimenovan u Taunus Transit. U isto vrijeme u Velikoj Britaniji nastao je pandan pod imenom Thames 400E, pa je Ford imao dva različita kombija za isto tržište – nešto što se Henryju Fordu II nimalo nije dopalo.

Kako bi ujedinio snage, Ford je iz Detroita poslao Eda Baumgartnera da pokrene novi projekt pod kodnim imenom „Redcap“. Njegov zadatak bio je napraviti svestrano, izdržljivo, ekonomično i lako održivo vozilo.

Rezultat je bio Ford Transit, predstavljen 9. augusta 1965. u britanskoj tvornici u Langleyju. Nudio je:

bočna vrata za utovar,

hidraulične kočnice na svim točkovima,

halogena svjetla,

najveće vjetrobransko staklo na tržištu,

dvije visine krova i dva međuosovinska razmaka,

na desetine kombinacija vrata, nosivosti i unutrašnjosti.

Od početka je bio revolucionaran i spreman za svaku namjenu – od dostave, preko prijevoza radnika, do hitne pomoći.

Transit je često služio kao baza za eksperimentalne projekte. Najpoznatiji je SuperVan, nastao 1971, kada je Ford u kombi ubacio V8 motor iz GT40 sa 400 KS. Kasniji modeli SuperVan II, III i potpuno električni SuperVan 4.2 išli su i do nevjerovatnih 2040 KS i brzina preko 280 km/h!

Transit je brzo postao neizostavan za obrtnike i preduzeća širom Evrope. Ali ne samo njih, London Metropolitan Police 1972. objavila je da je Transit bio korišten u čak 95% pljački banaka u Britaniji. Razlog? Velika nosivost i performanse poput automobila.

Prva generacija (1965–1977): robustan, svestran, ponudio i dizelski motor u UK verziji.

Druga (1978–1985): moderniji motori i veća izdržljivost.

Treća (1986–2000): aerodinamični dizajn, testiran u tunelu, otpor zraka manji od limuzina.

Četvrta (2000–2006): „Van of the Year“, prvi sa prednjim i zadnjim pogonom na istoj platformi.

Peta (2006–2014): inteligentni AWD sistem.

Related Posts