Šemsa Suljaković (73) se ne pojavljuje u javnosti, veoma rijetko nastupa i to nikada na području bivše Jugoslavije. Rijetko se oglašava, čuva svoj privatni život, a opet uživa status muzičke ikone među pravom armijom svojih fanova.
„Južni vetar“, kojeg su pored nje činili Sinan Sakić, Dragana Mirković, Mile Kitić i Kemal Malovčić, harao je bivšom Jugoslavijom, tiraži prodatih ploča bili su nevjerovatni, a bili su proglašeni – šundom.
Šemsa je muzička zvijezda, kad krene pjevati iste sekundi nastaje lom… No, ona odavno živi život koji to apsolutno ni čime ne oslikava.
Može šta hoće i dan danas. Ali uglavnom neće.
U ekskluzivnoj ispovijesti za Raport Šemsa je otkrila zašto je sve to tako.
Iako ste se prilično povukli, veoma rijetko nastupate, Vas uvijek ubrajaju u najveće zvijezde. Zašto je tako?
Mislim da je to do kvaliteta. Ne mogu me zaboraviti tako lako, zovu me da nastupam stvarno često. Samo što ja ne želim više često.
Ja nastup jednom mjesečno, eventualno dva puta. Zbog toga jednostavno ni meni samoj ne daju da napustim to sve. Doduše ni ja ne želim još. To mi dođe kao infuzija. Podružim se s rajom, osjetim tu ljubav koju sam posijala i to je divno.
Mnogi ljudi kada se spomenete Vi i Vaše kolege iz Južnog vetra kolutaju očima, a tajno Vas slušaju. Zbog čega je nekima teško priznati da uživaju u Vašoj muzici?
E, to bi stvarno oni morali odgovoriti. Ja ne znam koji je razlog, niti me interesuje, svako ima svoj izbor. Tako nedavno Mile Kitić i ja gostovali u Amsterdamu i neki su govorili: „Ma daj molim te, Mile i Šemsa 150 godina zajedno… A bio je naravno lom, i Mile je fino stao na binu, slikao je to sve i kaže: „Evo, vidi šta rade ovi od 150 godina”.
Gdje god dođete punite objekte, kad biste htjeli sigurna sam da bi Zetru napunili kao od šale.
Ne želim, kad je bilo vrijeme – bilo je. Sad je to za mene preteško psihički, ne želim jednostavno. Od mene dosta.
Kako to mislite od mene dosta?
Velike zalogaje ne želim.
U vrijeme kad je „Južni vetar“ zajedno s Vama harao bivšom bili ste zabranjeni, proglašeni šundom, nije vas bilo na TV-u, u novinama, a punili ste dvorane, stadione i noć i dan.
Ne možeš ti protiv mase, mi smo osvojili masu. Pojedinci su pustili takvu priču – šundovi. Evo, šundovi, južnovjetrovci i dan danas aktuelni i rade, još uvijek normalno. Niti ko gleda kilograme, niti bore, ni godine… Ništa.
Kako ste se Vi tada osjećali, ako se možete sjetiti, kad ste bili „zabranjeni“ pjevači?
Nismo mi to ni osjetili s obzirom na to da smo bili voljeni od naroda. Nije nama falila ni televizija. Ništa nam nije falilo…
Danas nema cenzure, šunda…
Zato pjeva svako.
