Nakon višemjesečne eskalacije trgovinskih tenzija i retorike koja se opasno približila liniji diplomatskog incidenta, Sjedinjene Američke Države i Kina konačno su se odlučile vratiti za pregovarački sto.
Visoki trgovinski zvaničnici dvije najveće svjetske ekonomije susrele su se ovog vikenda u Švicarskoj – prvi put nakon što je američka administracija uvela nove, izuzetno visoke carine u kineski uvoz, a Kina promptno uzvratila kontramjerama.
Prema analizi BBC-a, ključni razlog zašto se pregovori dešavaju baš sada jeste procjena da obje strane, makar formalno, mogu pristupiti razgovorima bez da djeluju kao da odustaju.
Kako pojašnjava Stephen Olson, bivši američki trgovinski pregovarač i viši saradnik Instituta ISEAS-Yusof Ishak:
„Nijedna strana ne želi izgledati kao da popušta“. Zato se termin susreta pažljivo tempirao – kada i Peking i Washington mogu tvrditi da u pregovore ulaze iz pozicije snage, makar narativno.
Peking se dodatno trudi da istakne svoju globalnu poziciju. Dok njegovi trgovinski emisari putuju prema Ženevi, predsjednik Xi Jinping boravi u Moskvi, gdje s Vladimirom Putinom prisustvuje vojnoj paradi. Poruka je višeslojna: Kina neće biti ekonomski izolirana, ima alternativne partnere i neće se povući pod američkim pritiskom. Uz to, Kina pokazuje spremnost da igra aktivnu ulogu.
S druge strane, SAD se nalaze pred složenim domaćim izazovima. Iako i dalje imaju snažne ekonomske pokazatelje, prvi pad u BDP-u u tri godine izaziva nervozu. Inflacija i pritisci iz poslovne zajednice rastu, dok političke tenzije pred novu izbornu sezonu dodatno kompliciraju prostor za jednostrane odluke. Trumpov kabinet, koji i dalje vuče konce trgovinske politike, svjestan je da otvorena konfrontacija više ne djeluje korisno ni za rejting na tržištu.
BBC ističe da je ključno što su obje strane, iako i dalje duboko suprotstavljene u viziji ekonomije i geopolitike, došle do tačke u kojoj je dijalog postao nužnost. Iako niko ne očekuje brz ili potpun dogovor, barem formalno otvaranje kanala komunikacije moglo bi stabilizirati tržišta, omogućiti razmjenu stavova i možda postepeno izgraditi novi okvir ekonomske saradnje.
Prva runda pregovora vjerovatno neće donijeti velike rezultate – više će služiti za “dodirivanje baza”, testiranje stavova i mapiranja onoga što je moguće u narednim mjesecima. No kako navodi Olson, postoji potencijal da se ide prema nečemu što naziva „sporazum prve faze na steroidima“ – proširenoj i dubljoj verziji sporazuma iz 2020. godine, koji je bio ograničen i neefikasan u rješavanju strukturnih razlika.
Uz trgovinu, teme poput kontrole izvoza fentanila, tehnoloških barijera i sve osjetljivije kinesko-ruske saradnje mogle bi biti uključene u širi pregovarački paket. Ove teme nadilaze ekonomiju – riječ je o sigurnosnim, zdravstvenim i strateškim pitanjima koja definiraju odnose velikih sila u 21. vijeku.
Za sada, ono što je izvjesno jeste da su sistemske razlike preduboke da bi bile riješene jednim susretom ili jednom rundom pregovora. No i sam čin otvaranja dijaloga – u vrijeme kada svijet tone u nove polarizacije – važan je signal.
U svjetlu globalnih izazova, poput klimatskih promjena, sigurnosnih prijetnji, energetske krize, svaki pokušaj stabilizacije odnosa između dvije ekonomske supersile ne samo da je neophodan, nego postaje preduvjet za održavanje globalnog mira. Uprkos tome što se veći dio svijeta nalazi u očekivanju veće polarizacije i podjela, možda su ovi pregovori prvi korak ka izgradnji dugoročnih odnosa zasnovanih na dijalogu, umjesto na konfrontaciji.
U svakom slučaju, pitanje koje ostaje – hoće li ovaj razgovor biti početak novog globalnog poretka ili samo još jedan neuspješan pokušaj odgađanja sukoba – tek će se pokazati.
