Uobičajeni pristup liječenju raka već dugo slijedi isti plan – napasti, uništiti, eliminisati. Ipak, neki naučnici biraju radikalno drugačiji put i pokušavaju naučiti maligne ćelije da prestanu biti agresivne.
U jednom impresivnom primjeru Ling He sa Univerziteta Kalifornija u Los Angelesu primijetila je da su se ćelije glioblastoma, uzete od pacijenata, nakon reprogramiranja u laboratoriju počele ponašati više poput neurona i imunoloških stanica.
„Bila sam jako uzbuđena“, rekla je He za New Scientist, opisujući to otkriće.
Glioblastom je izuzetno smrtonosan, s petogodišnjom stopom preživljavanja od samo pet posto. Bolest se širi tako što potiskuje imunološku odbranu, što potpuno iskorjenjivanje čini gotovo nemogućim. Umjesto da se fokusiraju na ubijanje, He i njeni kolege istraživali su mogu li se ćelije raka „nagovoriti“ da preuzmu novi identitet.
Korištenjem cikličkog adenozin monofosfata (cAMP), a kasnije i forskolina za poticanje diferencijacije, ozračene tumorske ćelije pretvorile su se u neurone i mikroglijske ćelije. Liječeni miševi preživjeli su tri puta duže od onih kojima je data samo terapija zračenjem.
„Bili smo jako iznenađeni kad smo vidjeli snažan učinak forskolina. Bili smo oduševljeni onim što smo vidjeli“, kaže He.
Nagovještaji da rak može biti reverzibilan sežu desetljećima unazad. Pedesetih godina 20. stoljeća američki patolog Barry Pierce pokazao je da se embrionalne tumorske ćelije mogu diferencirati u normalno mišićno tkivo kod miševa.
Osamdesetih godina kineski ljekari Zhen-Yi Wang i Zhu Chen primijenili su sličan princip na akutnu promijelocitnu leukemiju (APL). Upotrebom retinoične kiseline i spojeva arsena potaknuli su maligne ćelije da postanu zrele bijele krvne stanice. Ono što je nekada bila smrtonosna bolest postalo je izlječivo stanje.
Uprkos ovim probojnim uspjesima, pokušaji „preodgoja“ raka često su zapinjali izvan laboratorija.
„Tokom istraživanja raka uloženo je mnogo vremena kako bismo shvatili kako selektivno ubijati ćelije raka, a vrlo malo vremena u razumijevanje kako naša tijela prirodno suzbijaju rak“, pojasnio je za New Scientist Boris Kholodenko, sistemski biolog sa Univerzitetskog koledža u Dublinu.
Savremeni alati sada pomažu dublje istražiti reprogramiranje ćelije raka. Kholodenkov tim izradio je računarski model cSTAR, koji predviđa kako lijekovi mogu „gurnuti“ maligne ćelije preko planine u dolinu koja odgovara fiziološkom, normalnom razvoju. To znači da se ćelije raka mogu prenijeti iz patološke (kancerogene) doline preko planine koja ih razdvaja, u drugu dolinu koja odgovara normalnom, zdravom razvoju.
Dakle, uz prave kombinacije lijekova, naučnici bi mogli natjerati ćelije raka da napuste svoje zloćudno stanje i preuzmu bezopasnu, funkcionalnu ulogu. Testovi na stanicama neuroblastoma potvrdili su ta predviđanja, reprogramirajući ih u benigne oblike.
Rak i dalje ostaje otporan, ali sve više dokaza ukazuje na to da se s njim ponekad može „pregovarati“.
„To je čitav sistem, u svojoj cjelini, koji se mijenja“, kaže za New Scientist Mariano Bizzarri sa Univerziteta Sapienza u Rimu. „Kombinacija uvjeravanja i konvencionalne terapije mogla bi se pokazati najmoćnijom strategijom dosad.“
