Odnosi između Rusije i Azerbajdžana doživjeli su svojevrsni kolaps, sve u nizu brzih i snažnih udaraca, a počelo je kad je ruska protuzračna odbrana prošlog decembra greškom oborila putnički avion Azerbaijan Airlinesa koji je letio iz Bakua prema Groznom u Čečeniji.
Avion je na kraju pao u zapadnom Kazahstanu, pri čemu je poginulo 38 osoba. Letjelica je preusmjeravana s neba nad južnom Rusijom i nije dobila dozvolu za slijetanje u zemlji.
Ruski predsjednik Vladimir Putin se izvinio azerbajdžanskom kolegi Ilhamu Alijevu zbog incidenta, ali nije izričito preuzeo rusku odgovornost, navodeći da su zračni odbrambeni sistemi u Čečeniji reagirali na ukrajinski napad dronovima na dan nesreće.
Alijev je ljutito poručio da je isprika svakako jedan od njihovih zahtjeva, ali da to nije dovoljno i da, između ostalog, očekuje i odštetu. Iz Bakua je potom u nekoliko navrata stiglo još teških riječi. A onda je prošlog mjeseca došlo do eskalacije zbog hapšenja sedam državljana Azerbajdžana u ruskom gradu Ekaterinburgu. Uhapšeni su u sklopu ruske istrage o mafijaškim ubojstvima koja datiraju unatrag 25 godina. U roku od nekoliko dana, dvoje osumnjičenih, etnički Azerbajdžanci, umrlo je u pritvoru, a ostali su se pojavili na sudu očito pretučeni i puni modrica, piše “The Telegraph“.
Azerbajdžan je žestoko reagovao tako što je otkazao sve ruske kulturne događaje, ured kremaljske propagandne novinske agencije Sputnik u Bakuu je pretresen, a grupa ruskih IT stručnjaka uhapšena i optužena za trgovinu drogom i kibernetički kriminal. Potom je na ruskoj državnoj televiziji izrečena prijetnja da bi Baku mogao biti “osvojen za tri dana”, što je odjek retorike iz vremena neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Međutim, iako je rat malo vjerojatan razdor između Moskve i Bakua je stvaran, ali i vrlo opasan za Moskvu jer se njena donedavna štićenica Armenija, koju Kremlj nije zaštitio kada je Azerbajdžan u munjevitoj akciji zauzeo cijelu spornu regiju Nagorno Karabah, na koju je Erevan polagao pravo, ali je od međunarodne zajednice bila priznata kao azerbajdžanski teritorij, nakon više ratova s Azerbajdžanom u proteklih 30 godina, sada usklađuje i sklapa pakt sa svojim zakletim neprijateljem kako bi zajedno istisnuli Putina s Južnog Kavkaza.
Koridor Zangezur, predložena ruta koja bi povezivala Azerbajdžan s njegovom eksklavom Nahčivanom preko južne Armenij, ispunio bi panturski san o fizičkom povezivanju Azerbajdžana s Turskom te bi postao dijelom “Srednjeg koridora”, trgovačkog puta koji vodi iz Kine i srednje Azije prema Evropi.
Prema sporazumu o prekidu vatre između Armenije i Azerbejdžana iz 2020. godine, rutu je trebala nadzirati ruska Federalna služba sigurnosti (FSB). Ali taj aranžman je sada ugrožen, jer gospodin Alijev želi isključiti Moskvu iz sporazuma i staviti je u potpunosti pod azerbejdžansku kontrolu.
“Ovo je posljednja velika karta Rusije u regiji“, rekao je Neil Melvin, direktor međunarodne sigurnosti u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (Rusi), te dodao:
“To im omogućava da kontrolišu trgovinske rute i iskoriste odnose i s Armenijom i s Azerbejdžanom. Gubitak toga bio bi veliki udarac”.
Iako su razgovori 10. jula bili bezuspješni, zamah se mijenja. Pashinyan je prošlog mjeseca u Istanbulu posjetio Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Turske, što je značajan sastanak s obzirom na to da Armenija i Turska nemaju formalne diplomatske odnose.
Nakon toga, Erdogan je rekao da Armenija pokazuje “fleksibilniji pristup” Zangezurskom koridoru, uprkos tome što mu se ranije protivila.
Zapad je, u međuvremenu, iznio ideju o stavljanju rute pod neutralnu međunarodnu kontrolu, poput švicarske ili američke firme, čime bi se Rusija efektivno u potpunosti isključila.
Poput Azerbejdžana, veze Armenije s Moskvom su narušene – posebno od 2023. godine, kada su ruske mirovne snage uglavnom stajale po strani tokom munjevite ofanzive Bakua s ciljem ponovnog zauzimanja regije Nagorno-Karabah.
Gotovo cijelo armensko stanovništvo je pobjeglo, a Azerbejdžan je optužen za etničko čišćenje.
Od tada se gospodin Pašinjan naginje Zapadu i traži pomirenje s Bakuom, vjerujući da je dugoročna budućnost Armenije ugrožena ako održava neprijateljske odnose s Azerbejdžanom i Turskom.
Ovo je daleko od popularnog u Armeniji. Pashinyan ima jedan od najnižih rejtinga odobravanja od bilo kojeg lidera u svijetu, a nedavni sukob s Armenskom apostolskom crkvom doveo je do hapšenja dva nadbiskupa pod optužbom za zavjeru protiv vlade.
Za predsjednika Azerbajdžana, čini se da su dani poslušnosti Moskvi stvar prošlosti. Analitičari tvrde da on koristi incident u Ekaterinburgu ne samo kao povod da zahtijeva pravdu, već i kao način da pokaže neovisnost. “Problem u odnosima s Bakuom je ozbiljan”, ocjenjuje jedan bivši visoki ruski diplomat za The Telegraph. “Predsjednik Alijev je pokazao zube, kao što bi to učinio svaki autoritarni vođa. Sada sebe vidi kao pobjednika. Moskva više ne diktira uvjete”.
U međuvremenu, Kremlj pokušava predstaviti sukob kao zavjeru Zapada. “Scenarist i dirigent nesuglasica s Azerbajdžanom nalazi se izvan postsovjetskog prostora”, izjavio je tako Grigorij Karasin, predsjednik ruskog odbora za međunarodne odnose. Ruski senator i bivši časnik KGB-a Vladimir Džabarov otišao je i korak dalje, optužujući britanski MI6 i Tursku za poticanje nereda.
Istina je, međutim, da su pukotine u odnosima nastale mnogo prije Ekaterinburga, i to upravo kada je Rusija prošlog Božića greškom srušila zrakoplov Azerbaijan Airlinesa – kako Azerbajdžan, podsjeća Telegraph, nikako nije želio prijeći preko tog incidenta, to je na kraju prisililo Putina da se ispriča i ponudi odštetu, što je rijedak diplomatski ustupak ruskog čelnika. Sada, potpuno svjestan moći javne konfrontacije, Baku nije oklijevao uzvratiti nakon uhićenja u Ekaterinburgu.
