Djeca svoj osjećaj vlastite vrijednosti grade kroz odnose s roditeljima. Porodično okruženje je njihov prvi i najvažniji odnos, a način na koji ih tretirate postavlja temelje za njihov osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i sposobnost suočavanja sa svijetom.
Iako roditelji često imaju najbolje namjere, ponekad nesvjesno čine stvari koje mogu ostaviti negativan trag na djecu.
Evo 10 primjera koje treba izbjegavati:
Kad odbacujete dječje probleme kao nevažne, šaljete poruku da njihovi osjećaji nisu bitni. Iako je prirodno željeti ih zaštititi od stresa, prekomjerno umanjivanje njihovih briga može narušiti njihovo samopouzdanje. Umjesto toga, podržite ih dok se suočavaju sa svojim strahovima – tako ih učite otpornosti i samostalnosti.
Iako je ponekad potrebno povisiti glas kako biste ih zaštitili od opasnosti, stalno vikanje zbog grešaka može učiniti da se djeca osjećaju nesigurno. Dom bi trebao biti mjesto gdje mogu učiti iz svojih pogrešaka, a ne izvor straha i nesigurnosti.
Roditelji također trebaju odmor, ali ako često gledate u ekran dok ste s djecom, možete im poslati poruku da nisu važna. Posvetite im kvalitetno vrijeme – to je najvredniji dar koji im možete dati.
Rad je neophodan za osiguravanje porodice, ali ako prekomjerno radite i zanemarujete vrijeme s djecom, mogli bi se osjećati kao da su na drugom mjestu. Pokušajte uspostaviti ravnotežu između posla i porodice kako bi djeca znala da su vam prioritet
Niko nije savršen, pa ni roditelji. No odbijanje priznanja vlastitih grešaka može navesti djecu da misle kako su uvijek ona u krivu. Iskreno izvinjavanje djeci uči ih važnosti odgovornosti i gradi povjerenje.
Čak i jednostavno pitanje poput “Kako je bilo u školi?” šalje poruku da vas zanima njihov život. Iako često odgovore sa “Dobro” ili “Ništa”, samo pitanje pokazuje vašu brigu i interes.
Podržavanje dječjih želja ne znači ostvarivanje svih njihovih planova pod svaku cijenu, ali znači slušanje, razumijevanje i zajedničko pronalaženje realnih načina za ostvarivanje njihovih ciljeva.
Strpljenje je ključan dio roditeljstva. Iako je normalno ponekad izgubiti živce, kronična nestrpljivost može povećati tenzije u porodici. Pružanjem strpljenja dok djeca istražuju i uče pokazujete im bezuvjetnu ljubav i podršku.
Svaka pohvala, čak i za male pobjede, jača dječji osjećaj vlastite vrijednosti. Ako roditelji ne priznaju njihove uspjehe, djeca mogu steći osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra.
Teške teme mogu biti neugodne, ali izbjegavanje razgovora o njima šalje poruku da je ranjivost slabost. Otvorenost i iskrenost pomažu djeci da razviju povjerenje, emocionalnu inteligenciju i sigurnost u izražavanju svojih osjećaja, piše Yourtango.
