U saradnji sa izdavačkom kućom “Buybook” Raport objavljivati dijelove najzanimljivijih izdanja sa njihovih polica. Ovog puta donosimo tri pjesme iz nove knjige Aleksandra Hemona, pjesničke zbirke „Bogolov“.
Ptice grabljivice ponekad oblijeću toranj,
ali skoro nikad ništa ulove.
Stabla su jalova, gnijezda su prazna,
gojazni oblaci srljaju u nestanak.
Gdje sam to bio ja kad je sve započelo,
kad je sve osmišljeno, na svoje mjesto postavljeno,
da traje barem dok svaki moj dio ne skonča?
Gdje sam to bio ja kad je Bog čovjeka
od ugruška krvi stvorio i primorao
da se uspne na toranj da vidi
to što se dole batrga u bijesnim kandžama
gladnog jastreba? Gdje sam to ja sad?
Ovaj visoki toranj gleda na teren za golf,
na lijepa polja puna potoka i puteljaka.
Dole niz cestu je ruševan most,
ponad mulja, mrtvih riba, protoka.
Hodaš li nekad pustom ulicom
zastajkuješ, gledaš gore i uokolo da vidiš
gdje bi se pametan snajper smjestio?
