U saradnji sa izdavačkom kućom “Buybook” Raport objavljuje dijelove najzanimljivijih izdanja sa njihovih polica. Ovog puta donosimo odlomak iz knjige “Bilješkarica” Darka Cvijetića.
Ponedjeljak, 26. kolovoza 2024., Crveni soliter
Svatko je urar svojoj putanji, rekao je Leon. Morate biti dokument iz prvoga reda, poznavatelj konstrukcije. U zagrobini, gdje snijeg tiho pada na svijest, preledeno je za riječi. Iznad jezera kormoran, svjedok plavljenja sela, vraća se gnijezdu.
Svatko je urar svojoj putanji, rekao je Leon.
Kad pomisliš da nema nijedne misli da već nije mišljena.
Da nema stiha koji već nije jednom pupao, u nečijem vrtu/knjizi.
“Nema te misli, pametne il’ glupe, o kojoj neki predak već nije promislio” (Gete, Faust II, prijevod B. Živojinović).
Progovorio je već pregorio jednom. A semiotičku tišinu spominje Jakov Druskin, preživjeli prijatelj D. Harmsa, i to kao nestanak bilo kakva značenja, kao “tanatografiju”…
Napišem dakle, strina Gospava teglira paprike za jesen, došiva košulju na stolici sinu Mili, vani je sunčan dan, sve prelijeva zrelinom, pozno ljeto pod Kozarom. A sve već mišljeno – i strina i tegle i blještavi dan. Urar svojoj putanji, rekao je Leon.
Zanimljivo je kako se rana kršćanska zajednica nije uspjela razviti u punokrvno političko tijelo, nego je bila apsorbirana od Rimskog Carstva, iz čega je izrasla rimokatolička crkva. Zapravo, kompromitacija i asimilizacija Isusovih ideja počinje već zalaskom sunca na Golgoti, već prvom zapisanom rečenicom o dogođenome.
Čini se da je spašeni bandit s križa pored Isusova, napravio novi.
Nada svakako ne.
Arendt se nikad nije puštala ni u kakvu misao oslonjenu na nadu. Još 1929. Hannah je shvatila što se zapravo upravo zbiva u Njemačkoj i zbog toga je redom gubila prijatelje.
Poslije rata, u pismu američkom filozofu Glennu G., napisala je – Nada protiv nade Nadežde Mandeljštam jedina je knjiga koju preporučujem svim svojim studentima.
Dakle, žena ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama u svojim strašnim memoarima opisuje detalje života pod Staljinovim režimom i borbu za preživljavanje.
Nada. Nada svakako ne.
Imam prijateljicu.
Vodi profil pokojne majke na Facebooku. Izbjegavaju je mahom svi. “Danas je mama lajkala tvoju pjesmu. Pričat ću s njom da te čita češće”, rekla mi je ispred prodavaonice. Nada? Svakako ne nada.
A zamisli, u nekoj budućoj predstavi Što na podu spavaš – Senka i Bota na klupi pored Akademije, rujan 2020. Senka ne zna kako je Senad poginuo.
Bota upoznaje njegovu kćer, Anđelu.
