Holivudski filmovi rijetko prikazuju mentalne poremećaje na realan način. Dok se neki naslovi trude da istraže psihologiju psihopata i kriminalaca, većina se radije fokusira na krv, haos i dramatične scene, nego na stvarnu dubinu ljudskog uma.
Ako vidite filmskog „psihopatu“ kako se histerično smije dok uništava sve oko sebe, gotovo sigurno gledate filmski kliše, a ne realan prikaz osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti. Ali, postoji jedan izuzetak koji su psihijatri proglasili najtačnijim filmskim prikazom pravog psihopate.
Prema izvještaju objavljenom u Science Newsu još 2014. godine, Anton Chigurh iz filma Nema zemlje za starce (No Country for Old Men), koji su režirali braća Coen, najrealističniji je prikaz psihopate u filmskoj historiji.
Lik kojeg tumači Oscarom nagrađeni Javier Bardem, tihi, nepredvidivi ubica koji koristi pištolj za klanje stoke, istovremeno je zastrašujući i zapanjujuće autentičan.
Chigurh nije samo ubica, on je emocionalno prazan, potpuno odvojen od svijeta oko sebe. Njegov osmijeh je hladan i manipulativan, a odsustvo empatije čini ga uznemirujuće stvarnim.
Forenzički psihijatar Samuel Leistedt i njegov kolega Paul Linkowski proveli su trogodišnje istraživanje tokom kojeg su analizirali čak 400 filmova sa „psihopatama“. Cilj je bio da utvrde koji lik najvjernije prikazuje psihopatiju kao poremećaj ličnosti. Rezultat: Anton Chigurh je bio „apsolutni pobjednik“.
Leistedt, koji je u svojoj praksi razgovarao sa stvarnim plaćenim ubicama, istakao je da Chigurh ima istu hladnu smirenost kao i njegovi pacijenti:
“Anton radi svoj posao i spava bez griže savjesti. U svojoj praksi sreo sam ljude poput njega, hladne, proračunate, bez osjećaja krivnje, anksioznosti ili depresije.”
Visoko na listi najrealističnijih psihopata našli su se i:
Hans Beckert (Peter Lorre) – ubica djece iz klasika M Fritza Langa (1931),
Henry (Michael Rooker) – iz filma Henry: Portret serijskog ubice (1986), koji djeluje bez plana, empatije i u potpunom haosu.
Leistedt je objasnio da mnogi poznati filmski negativci, ma koliko bili strašni, zapravo ne predstavljaju psihopatiju ispravno.
Norman Bates (Anthony Perkins) iz Psiha pati od psihoze, što uključuje halucinacije i deluzije, ali to nije psihopatija. Slično tome, Hannibal Lecter (Anthony Hopkins) iz Kad jaganjci utihnu djeluje sablasno mirno i inteligentno, ali takva kontrolisana elegancija nije karakteristična za stvarne psihopate, zaključio je Leistedt.
