Dvojica NASA-inih astronauta dočekani su ovacijama po povratku na Zemlju ovog mjeseca, ali od trenutka kada su ponovo kročili na našu planetu, njihovo zdravlje postalo je predmet zabrinutosti.
Butch Wilmore i Suni Williams mogli bi se suočiti s nizom problema, od mentalnog zdravlja do posljedica izlaganja radijaciji koja je i do 100 puta jača nego na Zemlji. Međutim, ono što najviše zabrinjava naučnike jeste stanje njihovih kostiju, piše Unilad.
Njihova misija započela je 5. juna 2024. godine, kada su se uputili ka Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) s planom da tamo provedu osam dana. Međutim, tih nekoliko dana pretvorilo se u gotovo 300 dana u orbiti zbog tehničkih problema sa svemirskom letjelicom Boeing Starliner.
Tokom misije, letjelica je pretrpjela niz kvarova, uključujući pet curenja helija, otkazivanje pet potisnih motora i neispravnost ventila za gorivo. Zbog tih problema, njihovo putovanje nazad na Zemlju se neprestano odgađalo, a astronauti su u bestežinskom stanju proveli čak 286 dana.
Nedavna studija objavljena ovog mjeseca bacila je novo svjetlo na potencijalne opasnosti koje astronauti mogu iskusiti po povratku na Zemlju – posebno kada su u pitanju njihove kosti.
Eksperiment je uključivao slanje miševa na ISS na 37 dana, nakon čega su naučnici analizirali njihove skelete.
“Istraživanje se posebno fokusiralo na femur, jer on ima ključnu ulogu u nošenju težine kod miševa,” objasnili su istraživači iz NASA-e i Blue Marble Space Institute of Science.
Poznato je da su bestežinsko stanje i izloženost radijaciji povezani s brzim gubitkom koštane mase kod sisara, ali naučnici još uvijek nisu sigurni koji faktor ima veći uticaj.
Rezultati studije sugeriraju da je glavni uzrok gubitka koštane mase nedostatak gravitacije, a ne radijacija. Miševi koji su proveli vrijeme lebdeći u svemiru pokazali su značajan gubitak koštane mase u femuru, ali ne i u kičmi. To znači da su upravo kosti koje podnose težinu najviše pogođene mikrogravitacijom.
Još jedno zanimljivo otkriće bilo je ubrzanje procesa poznatog kao endohondralna osifikacija – procesa u kojem se hrskavica pretvara u kost. Ovo sugerira da mikrogravitacija može izazvati prerani razvoj kostiju kod miševa, što potencijalno može imati posljedice i za astronaute.
Dr. Tess Morris-Paterson, osnivačica i direktorica Astro Perform, objasnila je koliko je gubitak koštane mase u svemiru ozbiljan problem.
“Tokom prve dvije sedmice na ISS-u, naše kosti se troše na isti način kao kada bismo dvije sedmice proveli ležeći u krevetu,” rekla je dr. Tess.
“Iako su kičma i karlica najviše pogođene, najgore stanje je kod trohantera – dijela femura blizu kuka – koji gubi čak 1,56% mase mjesečno,” dodala je.
Sve ovo znači da su kosti astronauta Wilmorea i Williamsa sada znatno krhkije i podložnije lomovima. Njihov povratak na Zemlju zahtijevat će dugotrajnu rehabilitaciju kako bi se smanjili rizici povezani s dugotrajnim boravkom u mikrogravitaciji.
