Profesor hidrotehnike upozorava: Sarajevo gubi do 80 posto vode, još prije 60 godina trebalo se ulagati


Glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo suočava se s ozbiljnom krizom vodoopskrbe koja utječe na svakodnevni život njegovih stanovnika i premda su suše doprinijele ovom stanju, problem leži u upravljanju vodovodnim resursima, zapostavljenoj infrastrukturi i neracionalnom trošenju vode.

Grad se suočava s izazovima koji zahtijevaju hitne i dugoročne mjere kako bi se spriječila daljnja pogoršanja i osigurala budućnost vodoopskrbe.

Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda, količina padavina u Sarajevu u posljednjih više od 60 dana je minimalna, što je okarakterisano kao stanje ekstremne suše.

Zima 2023-2024. u Sarajevu bila je najtoplija još od 1951. godine. Trend izuzetno nepovoljnih hidroloških prilika je nastavljen i dalje u godini kada je zabilježeno i najtoplije proljeće od kako se vodi evidencija, s prosječnom temperaturom od 13 stepeni.

Male, srednje i velike padavine su ispod prosjeka unazad 30 godina. To je dovelo do situacije da su izvorišta i bunari, iz kojih KJKP “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo vrši zahvatanje vode za redovno vodosnabdijevanje Sarajeva, na kritičnom nivou. Jedan od bunara čija je akumulacija vode 25 metara u normalnim okolnostima rada, nedavno je bio nivou vode od 3,2 metra, a kritični nivo pri kojem automatski prestaje rad pumpe u svrhu zaštite opreme je tri metra, saopštili su krajem augusta iz VIK-a.

Iz toga razloga KJKP “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo uveli su restrikcije, a sve u cilju ponovne akumulacije vode u rezervoarima kako bi osigurali redovnu dnevnu opskrbu vodom.

Haris Kalajdžisalihović, docent na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i šef Odsjeka za hidrotehniku i okolišno inženjerstvo, u razgovoru za AA ističe da zbog izostanka padavina, prvenstveno snježnih, pada i nivo podzemnih voda.

“Situacija je poprilično loša na terenu. Međutim, predstavnici Vodovoda i kanalizacije Sarajevo rade sve moguće kako bi građanima uspostavili normalnu dostavu vode, osnovnog resursa za život. To nije samo današnja situacija. Ona se povlači u prethodnih 20 godina”, kazao je Kalajdžisalihović.

Govoreći o otpornosti lokalne vodovodne mreže na produžene periode suše, Kalajdžisalihović je istakao da su neophodna dodatna ulaganja i modernizacija infrastrukture.

“I ne samo sada, ona su bila potrebna od njihovog pravljenja, prije 50-60 godina otkad postoji vodovod. Potrebna su stalna održavanja. Vodovod radi na održavanju. Imaju kreditna sredstva za rekonstrukciju 40-ak lokacija, ali nisam siguran dokle je došla implementacija. Radi se stalna izmjena, međutim to je jako sporo u odnosu na koliko to se nije radilo u prethodnom periodu. Znači, veoma je zastarjela mreža, imamo 70, možda čak i 80 posto gubitaka na vodovodnim mrežama. Sva voda koja se imputira u vodovodnu mrežu se otprilike pola izgubi, pola dođe do korisnika”, dodao je Kalajdžisalihović.

Istakao je da je teško upravljati zastarjelim vodovodnim sistemom i da na nepovoljnu situaciju također utječu i cijene vodnih usluga.

“Pogledajte cijene vode u drugim državama, recimo, u Evropskoj uniji, kolike su to cijene vode, kako oni stiču prihode da bi održavali sistem. U EU imaju puno veće cijene vode, ali i poprilično nov sistem. Kod nas je star sistem i ‘nikakve cijene vode’. Jasno je da je to socijalni problem”, kazao je.

Smatra da je neophodno obezbijediti dodatne količine s dodatnih izvorišta i dodatne akumulacije.

“Potrebno je ‘uhvatiti’ vodu u onom periodu kada je ima, a onda je čuvati za period kada je nema. Štedi se onda kada ima”, kazao je.

Poručio je da je u ovoj kritičnoj situaciji odgovornost za očuvanje vodnih resursa i na samim građanima koji bi trebali prilagoditi svoje navike i koristiti vodu racionalnije.

Related Posts

1 of 272