Naučnici su došli do otkrića o Marsu koje bi moglo dovesti do otkrića vanzemaljskog života.
Identificirali su 3700 kilometara široku ravnicu na sjevernoj hemisferi koja ima odgovarajuće podzemne uvjete za život živih organizama.
Regija – nazvana Acidalia Planitia – sadrži prave količine vode, topline i energije u svom tlu za razvoj stranih bakterija.
Sljedeći korak je bušenje Marsove površine kako bi se vidjelo je li tamo doista nastao život.
‘[To je] obećavajuće ciljano područje za buduće misije u potrazi za postojećim životom u podzemlju Marsa’, napisali su istraživači predvođeni Andreom Butturinijem sa Sveučilišta u Barceloni.
Ali istraživači bi morali kopati kilomettrima ispod Crvenog planeta. To bi zahtijevalo velike misije s posadom i tehnologije koje vjerojatno neće biti ostvarive u godinama koje dolaze.
Ova studija, međutim, dovodi naučnike jedan korak bliže pronalasku konačnog dokaza o životu izvan Zemlje fokusirajući se na lokaciju na kojoj bi mogao postojati život mikroba.
Štoviše, postavlja temelje za buduće studije koje bi mogle riješiti ‘intenzivnu raspravu’ o prisutnosti metana u atmosferi Crvenog planeta.
To je zato što su vanzemaljski oblici života za koje istraživači vjeruju da bi mogli živjeti ispod Acidalia Planitia metanogeni, odnosno bakterije koje proizvode metan.
Metanogeni su ekstremofili – bakterije koje uspijevaju u ekstremnim uvjetima okoliša kao što su vrlo visoke temperature, ultraslana voda ili čak visoke razine zračenja.
Na Zemlji, metanogeni obično obitavaju u močvarama i močvarama, ali se također mogu naći u crijevima krava, termita i drugih biljojeda, kao i u mrtvim i raspadajućim organskim tvarima.
Ovi mikroorganizmi su anaerobni, što znači da im ne treba kisik da bi preživjeli. Također mogu preživjeti bez organskih hranjivih tvari ili sunčeve svjetlosti.
Godine 2028. Europska svemirska agencija (ESA) planira lansirati svoj rover Rosalind Franklin, prethodno poznat kao rover ExoMars.
To će uključivati bušilicu koja može kopati otprilike sedam stopa u površinu Marsa.
Ali to nije ni približno dovoljno duboko za pristup potencijalno nastanjivoj dubini koju su identificirali Butturini i njegovi kolege.
Marsova površina negostoljubiva je zbog ekstremno niskih temperatura i niskog tlaka koji ni ekstremofili ne bi mogli preživjeti.
Ali ispod površine, radioaktivni raspad elemenata kao što je torij – radioaktivni metal – proizvodi toplinu i kemijsku energiju. Štoviše, voda zaostala iz drevnih oceana zakopana je unutar Crvenog planeta.
Ovi uvjeti mogli bi osigurati sastojke za život bakterija – ali vjerovatno do osam kilometara ispod.
Butturini, biogeokemičar sa Sveučilišta u Barceloni, i njegovi kolege koristili su se podacima s Marsovih orbitera kako bi locirali područja u kojima bi obilje torija moglo osigurati energiju za održavanje života.
Zatim su ove podatke usporedili s distribucijom podzemnog leda koju su prethodno mapirali misije poput kineskog rovera Zhurong.
