Na sjednici Vlade Unsko-sanskog kantona danas je razmatrana Informacija o planiranim sjetvenim površinama u proljetnoj sjetvi za 2025. godinu, koju je prezentiralo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva USK.
Podaci ukazuju na zabrinjavajući trend – planirano je zasijati svega 24,89 posto ukupnih oraničnih površina, što je daleko ispod mogućnosti Kantona.
“Ako uzmemo u obzir da se u ozimoj sjetvi zasije oko 10.000 hektara oraničnih površina, dolazimo do podatka da se manje od 40 posto raspoloživih oraničnih površina obrađuje.
To jasno pokazuje da su hitno potrebne mjere za poboljšanje poljoprivredne proizvodnje u Unsko-sanskom kantonu”, istakao je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva USK Sulejman Ćenanović.
Naglašeno je da poljoprivredna oblast ne može sama riješiti ove probleme, već je neophodna jača povezanost s prehrambenom industrijom, koja bi omogućila siguran otkup poljoprivrednih proizvoda.
Kao dobar primjer naveden je razvoj mljekarske industrije, koja je u posljednje dvije decenije ostvarila značajan rast – od proizvodnje 6,67 miliona litara mlijeka 2000. godine do čak 41,08 miliona litara u 2024.
S ciljem podrške poljoprivredi, sa federalnog nivoa izdvojeno je 40,6 miliona KM, dok je iz kantonalnog budžeta osigurano dodatnih 10 miliona KM.
Ova sredstva uključuju i značajnu podršku biljnoj proizvodnji – krušna žita su podržana sa 1.000 KM po hektaru, organska proizvodnja sa 1.200 KM po hektaru, dok su stočna žita i kukuruz u zrnu podržani sa po 900 KM po hektaru.
“Po visini izdvojenih sredstava za novčanu podršku prednjačimo ne samo u Federaciji BiH, već i u pojedinim segmentima u regiji, poput podrške po litri mlijeka ili pčelarstvu.
Ipak, kako bismo osigurali sigurnu opskrbu hranom za stanovništvo USK, neophodno je donijeti dodatne zakonske mjere i pokrenuti niz aktivnosti za unapređenje stanja agrara”, zaključio je ministar Ćenanović.
S obzirom na zabrinjavajuće podatke o niskom stepenu obradivosti zemljišta, jasno je da je pred poljoprivrednim sektorom USK ozbiljan izazov koji zahtijeva brzu i efikasnu reakciju vlasti i privrednih subjekata.
