Predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić ponovo je demonstrirao poznati repertoar manipulacije strahom, paranoje i etiketiranja.
Njegove izjave o navodnom pokušaju ‘potpunog uništenja Republike Srpske’ i Srbije koja, prema njemu, stoji pred ‘prelomnim danima’, zvuče više kao loše režirani politički performans nego ozbiljno promišljanje.
”Za Srbiju stižu prelomni dani i događaji. Njih će definisati, a našu sudbinu odrediti, nivo nacionalne i državotvorne svijesti“, tvrdi Stevandić, dok simultano upire prstom u neimenovane ‘političko-tajkunske lobije’ i opoziciju u Srbiji koju optužuje za izdaju nacionalnih interesa.
No, postavlja se pitanje: kakvu svijest nam Stevandić nudi, onu koja se temelji na mitovima, strahu i stvaranju neprijatelja, ili onu koja nudi konkretna rješenja za stvarne probleme?
Stevandićeva formula je jednostavna i već viđena, proizvedi strah, označi neprijatelje, proglasi sebe zaštitnikom nacije.
Njegove izjave o ‘autošovinistima’ poput Dinka Gruhonjića i Marinike Tepić, koji navodno ‘promovišu povraćanje na srpsku zastavu’, samo su najnoviji biseri u nizu besmislenih pokušaja da političke neistomišljenike prikaže kao neprijatelje naroda.
Dok pokušava da opravda sadašnje stanje, Stevandić se dotiče prošlosti
”Da se prisjetimo stanja privrede, plata, penzija, ali i kulture prije 15 i više godina.“
Stevandićev narativ o ‘napretku’ nije ništa više od blijede fasade.
Njegova strategija zastrašivanja nije ništa drugo do pokušaj da skrene pažnju s nesposobnosti vlasti da poboljša životni standard građana. Umjesto stvarnih rješenja, on nudi jeftinu političku dramu i polarizaciju.
Na kraju, pitanje je jasno. Koliko će dugo građani Republike Srpske i Srbije biti taoci ovakvih populističkih manipulacija?
Nenad Stevandić možda vidi sebe kao zaštitnika nacije i nasljednikom Milorada Dodika, ali njegove riječi sve otkrivaju, on nije ništa drugo do političar koji u strahu vidi svoj posljednji adut.
