Područja općina Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Milići i Zvornik, mjesta su masovnih ubistava srebreničkih i podrinjskih Bošnjaka iz jula 1995. godine i lokacije masovnih grobnica. Bošnjaci su ubijani na lokaciji na području jedne općine, a njihove kosti razvožene i bacane čak i u tri-četiri masovne grobnice, koje su iskopane i zatrpavanje na području drugih općina.
Najviše masovnih grobnica pronađeno je na području zvorničke Kamenice, ali i u bratunačkoj Glogovoj, mjestima Zeleni Jadar, Pusmulići i Budak na području Srebrenice, kao i na drugim lokacijama širom Podrinja.
Iako je prošlo trideset godina od genocida, mjesta masovnih ubistava podrinjskih Bošnjaka i lokaliteti masovnih grobnica, još uvijek nisu obilježena i ništa ne ukazuje da su tu bile kosti žrtava i da su to mjesta gdje su uplašeni, goloruki i gladni, muškarci i dječaci, zadnji put ugledali nebo.
Dionicom regionalnog puta u Zelenom Jadru koja vodi prema Skelanima u Srebrenici, prije nekoliko godina, ekshumirano je nekoliko masovnih grobnica i iskopano nekoliko stotina tijela ubijenih žrtava genocida. Ova mjesta danas su zarasla u šiblje i ništa ne ukazuje na to da su tu nekada bile masovne grobnice. Ne postoje nikakva obilježja, koja bi pokazala da su to mjesta gdje su bagerima zatrpavani ubijani Bošnjaci.
Tijela brutalno ubijenih Bošnjaka su nakon likvidacija na lokacijama na području podrinjskih općina, dovožena i zatrpavana u Zelenom Jadru.
Politika negiranja genocida dovela je do toga da su pojedina mjesta masovnog ubistva u želji da se prikrije zločin, mijenjala izgled, čišćeni su i uklanjani tragovi zločina. Takav primjer je hambar u Kravici, gdje je strijeljano oko hiljadu Bošnjaka, a objekat je na incijativu bivšeg načelnika općine Bratunac Srđana Rankića obnovljen, okrečen i uklonjeni su svi tragovi zločina.
Majke Srebrenice tražile su i ranijih godina da se obilježe mjesta zločina, ali su njihovi zahtjevi ignorisani, pa su predstavnice srebreničkih udruženja, prije nekoliko mjeseci, ponovno pisale novom načelniku općine Srebrenica Milošu Vučiću i tražile postavljanje ploča. Majke su tražile da se obilježe lokacije masovnih grobnica u Zelenom Jadru, Pusmulićima i Budaku. Nažalost, kao i njegov prethodnik, i aktualni načelnik, oglušio se na ovaj poziv.
Šehida Abdurahmanović iz Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa kaže da nisu dobile nikakav odgovor. Ali, to nije sve, nedavno je počupana i betonska ograda oko masovne grobnice na Budaku.
“Pijavili smo policiji i tužilaštvu i ne očekujemo mnogo s obzirom na to gdje živimo”, kaže Šehida.
Prije nekoliko godina, u blizini masovne grobnice na Budaku, a iznad Memorijalnog centra Potočari, uprkos protivljenju srebreničkih Bošnjaka i udruženja, sagrađena je pravoslavna crkva. Crkva nikada prije nije bila na toj lokaciji.
Pored Zelenog Jadra i nepostojanja mogućnosti obilježavanja masovnih grobnica, kako ovdje tako i na drugim lokacijama, ni 30 godina poslije, nisu obilježena ni mjesta masovnih ubistava i strijeljanja. Nisu obilježena ni stratišta u Kravici na području Bratunca, Petkovcima, Branjevu, Orahovici, Novoj Kasabi i drugim lokacija gdje su u julu 1995. godine dovođeni i strijeljani preplašeni i iznemogli podrinjski Bošnjaci, hvatani po podrinjskim vrletima u ljetnim julskim danima.
