Ako bolje pogledate šarene biljke raspoređene duž naizgled obične uličice u Bristolu, vidjet ćete da vrve insektima. Bumbarima, muholovkama i bubamarama ne može se prići zbog gužve oko mješavine mačije nane, stolisnika, geranijuma i anemona. „Sada je ovdje užurbano od oprašivača“, kaže Flora Beverley.
Prije nešto više od godinu dana, ta uličica bila je sumorno, smećem prekriveno mjesto. Sada, zahvaljujući projektu „pollinator pathways“ (koridori za oprašivače), prepuna je biljaka bogatih nektarom i „pčelinjih hotela“. Zidove krase šareni murali. Susjeda i njen sin koji prolaze pored zaustave se da Beverley kažu da su jučer zalili biljke. Lokalni ljudi koji su pomogli transformirati uličice i dalje se brinu o njima.
Trkačica na stazi i fitness influencerica, Beverley je pokrenula projekt nakon što joj je hronična bolest onemogućila da provodi toliko vremena u prirodi trčeći. Željela je unijeti više prirode u svoju lokalnu zajednicu i istovremeno povezati važne obližnje staništa u Bristolu, uključujući parkove i prirodni rezervat Northern Slopes, sa koridorima prilagođenim insektima.
Projekt je neočekivano dobro zaživio, a u roku od godine dana lokalne grupe obnovile su sedam uličica u južnom dijelu grada. Većina transformacija odvija se tokom vikenda. Volonteri i umjetnici murala uključuju se, a sve je financirano malim grantovima koje Beverley – koja ne prima platu – sama aplicira, putem uličnih akcija prikupljanja sredstava i donacija lokalnih biznisa.
„Stvari koje su dobre za prirodu često su odlične i za ljude“, kaže ona. „Sretni smo što u Bristolu imamo toliko zelenih površina, ali postoji nedostatak povezanosti među njima. Fragmentacija staništa je veliki problem.“
Naučnici širom svijeta izvještavaju o katastrofalnom padu broja insekata. Međunarodne procjene govore o godišnjim gubicima između 1% i 2,5% ukupne biomase insekata. Uzroci su razni – gubitak staništa, izloženost pesticidima i klimatska kriza. U Velikoj Britaniji, građanska naučna anketa organizacije za zaštitu prirode Buglife prati „udarce insekata“ na automobilima. Utvrđeno je smanjenje od 63% letećih insekata između 2021. i 2024.
Postoji mnogo načina da se zaštite insekti, neki jednostavni, neki teži za postizanje. Prof. Dave Goulson sa Univerziteta u Sussexu kaže da je stvaranje više staništa prilagođenih oprašivačima u gradovima „prilično lak dobitak“.
„Već znamo da urbana područja mogu biti iznenađujuće dobra za oprašivače u poređenju s modernim intenzivnim farmama“, kaže on. „Ako postoje inicijative za zelenjenje vrtova, parkova, rubova cesta, kružnih tokova, groblja, malih uličica u Bristolu – sve se to zbraja.
„I nema loše strane u tome što u gradovima imamo mnogo divljih cvjetova. Osim što pomaže očuvanju biodiverziteta, povezuje ljude s prirodom. Djeca mogu odrasti okružena bumbarima, leptirima i ptičjim pjevom.“
Projekt u bristolskim uličicama je lokalna akcija, ali spada u širi globalni pokret. Američka umjetnica Sarah Bergmann skovala je termin „pollinator pathway“ 2007. godine za svoj projekt koji povezuje kampus Seattle University s Nora’s Woods putem koridora domaćih biljaka.
Ogroman mrežni sistem zajedničkih koridora za oprašivače od tada je nastao u više od 300 gradova u 24 američke savezne države i u Ontariju, Kanada. Počelo je 2017. kada je konzervacionistkinja Donna Merrill ponudila ljudima iz svoje blizine u Wiltonu besplatna domaća stabla kako bi formirali prolaz staništa za oprašivače koji se proteže preko granice Connecticut-New York. Merrill je bila posebno inspirisana „pčelinjom autoputom“ u Oslu, kreiranim nekoliko godina ranije – mrežom zelenih krovova, košnica i parcela prilagođenih insektima koja se proteže kroz grad.
U Velikoj Britaniji, Buglife se bavi gubitkom staništa za oprašivače na nacionalnom nivou kroz mrežu B-Lines, koja mapira superautoputeve širine 3 km, povezujući najbolje preostale oblasti bogate divljim cvijećem. Organizacija više od 10 godina sarađuje s farmerima, vlasnicima zemljišta, organizacijama za zaštitu prirode, biznisima, lokalnim vlastima i javnošću kako bi barem 10% svake linije popunili biljkama pogodnim za insekte.
B-Lines su već podržale širenje populacije vrsta poput bumara bilberry u Shropshireu i male rudarice scabious u jugozapadnoj Engleskoj. Buglife poziva projekte za oprašivače da označe svoje inicijative na online karti superautoputeva za insekte, a dosad je označeno više od 3.800 lokacija.
Službenica za B-Lines, Rachel Richards, kaže da su linije koje idu sjever-jug posebno važne za migrirajuće vrste i one koje se sele prema sjeveru zbog klimatske krize.
„Ponovno povezivanje fragmentiranih pejzaža gradi otpornost“, kaže ona. „Kako svjedočimo sve više požara i poplava, prilično je lako da se nevjerovatno mjesto uništi ili djelomično uništi. Ali ako imamo „stepping stones“ (korake) bogate divljim cvijećem, insekti iz susjednih lokacija ih mogu naseliti.“
U Bristolu, Beverley se nada proširenju svog projekta koridora za oprašivače i da ga učini što održivijim. S obzirom na očekivane toplije i suše ljeta, uključila je razne otporne i suši otpornije biljke u uličice. Korov koji bi mogao blokirati pristup uklanja se ručno kako bi se spriječilo prskanje herbicida od strane općine.
Nakon što su njeni videozapisi o transformaciji uličica na društvenim mrežama privukli stotine hiljada pregleda, planira kreirati i šablon koji bi mogli koristiti ljudi izvan Bristola.
U međuvremenu, ljudi koji žive oko postojećih uličica rado ih održavaju. „Male količine smeća koje se tamo bacaju brzo se očiste jer ljudi znaju da je to prekrasan prostor i žele da ostane takav“, kaže Beverley. „To je pčelinji bife, a sada oprašivači dolaze u velikom broju.“
