Za razliku od novih automobila, kod polovnih nikada ne možete biti sigurni da je s automobilom sve u redu.
Polovni auti su često vrlo dobri, no nerijetko se samo čine dobrima na prvi pogled dok se u njima skrivaju mnogi problemi zbog kojih je automobil realno mnogo manje vrijedan do novca koji predavatelj traži za njega.
Nedavno istraživanje jedne firme koja se bavi provjerom historije automobila otkrilo je da manje od 4 posto polovnih automobila ima “skinute kilometre”. No taj podatak može zavarati jer se odnosi samo na aute koje su oni provjeravali. Usluga provjere historije nije jeftina te se na nju odlučuju samo oni koji kupuju skuplje aute koji su i noviji i kao takvi imaju manju šansu za to da su im kilometri skidani. Također, prodavatelj koji prodaje auto s kojim nešto nije u redu, rijetko će pristati na takvu provjeru.
Realno je zato taj postotak mnogo veći i skidanje kilometra ozbiljan je problem. ADAC je prije nekoliko godina u svojem istraživanju ustvrdio da je svakom trećem polovnom automobilu koji se prodaje u Njemačkoj skinuta kilometraža, a taj se udio penje na čak 50 posto kada su u pitanju auti koji se izvoze iz Njemačke.
Iako se u većini EU država skidanje kilometara smatra kaznenim dijelom, ono je prilično često kod auta iz uvoza jer se na njima teže može provjeriti realno stanje. Sam postupak je vrlo jednostavan imate li odgovarajuću opremu i programe.
Vrlo dobar pokazatelj stvarne kilometraže je stanje automobila. Istrošenost sjedala, volana, ručice mjenjača, pedala i tipki jasan je pokazatelj da automobil ima podosta kilometara. Ako sami to ne znate prepoznati, potražite pomoć iskusnog mehaničara koji će sigurno znati kako mora izgledati automobil s obzirom na njegovu kilometražu.
Godine korištenja na laku automobila će svakako ostaviti trag, čak i na onim automobilima koje njihovi vlasnici pedantno čuvaju, paze, “maze” i garažiranju. Tragovi od udarca kamenčića, površinske ogrebotine i druga mala oštećenja sasvim su normalna stvar i ništa zabrinjavajuće za jedan polovni auto star nekoliko godina. Alarm bi vam se trebao upaliti ako nekoliko godina star automobil ima lak koji izgleda besprijekorno, kao nov. To je najčešće znak da je automobil bio lakiran nakon nesreće.
Da je auto sudjelovao u sudaru možete prepoznati i po drugim detaljima. Autolakirnice nerijetko ne pogode pravu nijansu boje pa u tome može biti razlika između pojedinih dijelova karoserije. Također, novolakirani dijelovi bit će više sjajni od onih originalno lakiranih, a plastični dijelovi će biti manje izblijedjeli. Razlike možete primijetiti i na svjetlima. Je li automobil naknadno lakiran možete provjeriti i jednostavnim i ne previše skupim uređajima za mjerenje debljine laka na vozilu.
Ovo je vrlo opasan problem kod nekih polovnih automobila. Takvi auti nisu česti no mogu biti potencijalno opasni po život. Kod nekih težih nesreća aktiviraju se skoro svi zračni jastuci u unutrašnjosti, a njihov popravak nerijetko može biti potpuno neisplativ. Zbog toga ih prevaranti uopće ne ugrade prilikom popravka, a kompjuter auta reprogramiraju kako on ne bi pokazivao grešku na ploči s instrumentima. To je moguće napraviti na mnogim modelima automobila.
Ovu prevaru je vrlo teško otkriti jer su uglavnom ne možete na licu mjesta uvjeriti jesu li zračni jastuci u automobilu ili ne? U svakom slučaju, ako signalna lampica za grešku zračnog jastuka svijetli možete postati vrlo sumnjičavi o čemu se radi. Na većini automobila s pomoću dijagnostike moguće je provjeriti stanje zračnih jastuka, no jasno je da to rijetki kupci i čine i zbog toga ovakve prevare najčešće prolaze neprimijećeno.
I među prodavateljima i među kupcima automobila ima opasnih prevaranata koji uopće ne namjeravaju prodati ili kupiti automobil, već samo traže način kako će od naivnog kupca oteti novac.
“Prodavatelji” ciljaju na posebno lakovjerne kupce, a cilj im je uvjeriti kupca da imaju idealan automobil za njih. Oni se uglavnom oglašavaju u oglasnicima kao prodavatelji i na prvi pogled ništa nije sumnjivo. Nerijetko kupci taj automobil mogu i razgledati, a s automobilima je uglavnom sve u redu i čine se kao “prava prilika”. Jedini problem je taj što prevarant taj automobil uopće ni ne namjerava prodati. On prvo traži predujam ili čitav iznos unaprijed, najčešće tvrdeći da ima i druge zainteresirane kupce kako bi naivnom kupcu sugerirao da mora hitno djelovati. Nakon što im kupac da novac, prevaranti jednostavno nestanu, njihovi broj mobitela je isključen, a “kupljenom” ili “rezerviranom” automobilu nema ni traga.
Opasni su i posrednici koji nude uslugu prodaje vašeg polovnog automobila za određenu proviziju. Među njima ima prevaranata koji se koriste vrlo jednostavnim trikom. Uvjere prodavatelja da imaju ozbiljnog kupca za auto i traže od njega da im ustupi auto kako bi ga kupac mogao vidjeti. Nakon toga prevaranti lažiraju potpis na kupoprodajnom ugovoru, prepišu auto na sebe i odmah ga prodaju dalje. Nakon toga nestanu i promijene telefon. I kada prodavatelj otkrije gdje je njegov auto imat će problema jer će na sudu morati dokazati da je prevaren i da nikada nije dobio novac za svoj auto.
Mnogi prodavatelji polovnih auta danas nude garanciju za svoje automobile, a njegovo trajanje je najčešće od nekoliko mjeseci pa i do godine dana. Većina tu garanciju i realizira, no postoje prodavatelji koje takvu garanciju nude samo usmeno, a kada dođe do prodaje kupac ne dobiva nikakvu potvrdu o garanciji. Bez garancije navedene u ugovoru, odnosno ako je ona samo usmena, možete se samo nadati da će vam automobil biti popravljen ako do kvara i dođe.
