Drevni fosili prvih svjetskih dinosaura mogli bi biti zakopani na mjestima koja je gotovo nemoguće istražiti, prema novom istraživanju Univerziteta u Londonu i Prirodoslovnog muzeja Ujedinjenog Kraljevstva.
Najstariji fosili dinosaura koji su trenutačno zabilježeni datiraju od prije oko 230 miliona godina. Ovi primjerci, pronađeni na mjestima koja su nekoć bila dio Gondvane – južne polovice kasnog paleozojskog superkontinenta Pangee – zauzimaju relativno udaljene grane obiteljskog stabla dinoameričkih dinosaura, što sugerira da su već evoluirali i možda se raspršili po svijetu milionima godina.
Štoviše, otkriće dinosaura iz tog istog razdoblja u sjevernoj kopnenoj masi superkontinenta, Lauraziji, samo je dodatno preokrenulo naše razumijevanje historije dinosaura.
Uvjereni da tek treba otkriti pravu tačku porijekla dinosaura, paleontolozi sada sumnjaju da bi polazište svih ‘užasnih guštera’ moglo biti skriveno na nekim od najteže dostupnih mjesta na Zemlji.
Između tvrdnji svake hemisfere o najranijim fosilima leži golema praznina u zapisima oko ekvatora. Na mjestima gdje nismo pronašli fosile dinosaura, lako je pretpostaviti da nije bilo dinosaura, ali to ne mora nužno biti slučaj.
Uvjeti moraju biti pravi kako bi se fosili uopće mogli sačuvati. Za fosile u tragovima, kao što su otisci stopala, otisak u mekom mulju mora se ispuniti labavim pijeskom koji se zatim zbija. Da bi se formirao fosil tijela, životinjski leš mora biti prekriven blatom ili muljem dovoljno brzo nakon smrti da ne istrune u potpunosti.
No čak i da je savršeni fosil nastao, možda ga nećemo nužno pronaći, osobito na mjestima do kojih je teško doći. U novom radu koji je vodio paleontolog Joel Heath sa Univerzitetskog koledža u Londonu, autori ističu da paleontološke ekspedicije u Amazonu i Saharu nisu bile osobito uobičajene ili lake.
I to je problem, jer su to mjesta na kojima sumnjaju da bismo mogli pronaći stariju evolucijsku historiju dinosaura.
“Paleontološke ekspedicije u ove regije mogle bi biti rjeđe zbog surovog okoliša Sahare i nepristupačnosti mnogih područja Amazone”, pišu oni.
“Također je dobro dokumentirano da su socioekonomski čimbenici i nasljeđe kolonijalizma, zajedno s političkom nestabilnošću, vjerovatno ometali istraživačke napore u ovim regijama.”
Njihova je studija modelirala zračenje dinosaura u obrnutom smjeru, koristeći poznate fosile dinosaura, taksonomske podatke o dinosaurima i njihovim rođacima gmazovima te geografiju tog razdoblja. Umjesto pretpostavke da su mjesta bez fosila jednaka mjestima bez dinosaura, ta su područja kategorizirana kao područja s nedostajućim informacijama.
A budući da zapravo ne znamo tačno kako su najstariji poznati dinosauri međusobno povezani, modelirali su tri različita scenarija na temelju predloženih evolucijskih stabala.
Gondvansko porijeklo s niske geografske širine – za koje dokazi možda leže u Sahari i Amazoni – najjače je potkrijepljeno modelom prema kojem su silesauridi (koji se više smatraju rođacima dinosaura nego dinosaurima) preci ornithischian dinosaura.
Ornithischians su jedna od tri glavne skupine dinosaura koja je neobično odsutna u ranim fosilnim zapisima dinosaura, ali silesauridi kao njihovi preci popunili bi dio te praznine.
Prikladno, Gondwana na niskoj geografskoj širini također je središnja tačka između najranijih fosila dinosaura u našem trenutnom zapisu.
“Do sada nisu pronađeni fosili dinosaura u regijama Afrike i Južne Amerike koje su nekada činile ovaj dio Gondwane”, kaže Heath.
“Međutim, to bi moglo biti zato što istraživači još nisu naletjeli na prave stijene, zbog mješavine nepristupačnosti i relativnog nedostatka istraživačkih napora u tim područjima.”
