Debata svih osam kandidata za predsjednika Hrvatske ponudila je više međusobnih optužbi i kritika nego konkretnih odgovora na ključna pitanja koja muče građane. Iako je ovo bila prilika za ozbiljan politički dijalog o budućnosti zemlje, umjesto konkretnih prijedloga za suočavanje s ekonomskim i političkim izazovima, dominirali su nacionalistički tonovi i populistički pristupi.
Kandidati su uglavnom bili fokusirani na međusobna prepucavanja, a rijetko su se osvrnuli na konkretne politike i mjere koje bi poduzeli ako dobiju povjerenje birača.
Debata je obilovala općim floskulama i kritičkim komentarima na račun protukandidata, dok su stvarni odgovori na pitanja o ekonomiji, socijalnoj zaštiti, vanjskoj politici i borbi protiv korupcije ostali nedovoljno razrađeni. Umjesto jasnih, strateških prijedloga, kandidati su se često pozivali na nacionalne interese i tradicije, što je u nekim trenucima izazivalo dojam da je cilj bio osvojiti emocije birača, a ne ponuditi im stvarna rješenja.
Kada je riječ o obrambenoj politici kandidati su ponudili različite poglede posebno u kontekstu slanja vojnika u međunarodne misije. Miro Bulj oštro se protivi bilo kakvom angažmanu izvan Hrvatske, ističući važnost zaštite vlastitih granica i povratka vojnog roka zbog “nesigurnih vremena”.
Slično, Branka Lozo smatra da, zbog historije ratova, Hrvatska treba izbjegavati vojne misije izvan svojih granica, fokusirajući se na sigurnost unutar NATO-a. Nasuprot njima, Tomislav Jonjić brani učestvovanje Hrvatske u NATO misijama, naglašavajući da članstvo podrazumijeva aktivno sudjelovanje, ali se protivi slanju vojnika u Ukrajinu. Ivana Kekin također smatra da vojnici ne trebaju biti poslani u Ukrajinu, ali podržava pružanje pomoći Ukrajini kroz humanitarne misije i vojnu opremu.
Afera Beroš bila je jedan od najjačih argumenata protivnicima HDZ-a i njihovog kandidata Dragana Primorca, kao konkretan prikaz scenarija po kojem se urušava zdravstvo u Hrvatskoj. Zoran Milanović je kazao kako je ta afera dovoljan argument da građani Hrvatske ne daju povjerenje HDZ-u i njihovom kandidatu. O reformama u zdravstvu, nabavci neophodne opreme, smanjenju liste čekanja i mnogim drugim važim pitanjima, građani Hrvatske nažalost nisu mogli čuti konkretne prijedloge i planove.
Debata je pokazala mnoge razlike u političkim stavovima ali kada je riječ o položaju Hrvata u BiH tu su stavovi i mišljenja poprilično usaglašeni. Dok se jedni zalažu za jačanje autonomije odnosno stvaranje trećeg entiteta, drugi bi pitanje BiH rješavali Dejtonom 2, a neki kandidati za predsjednika Hrvatske bi to ipak uvjetovali sa EU i NATO integracijama Bosne i Hercegovine.
Marija Selak Raspudić, nezavisna kandidatkinja ističe da ni nakon 30 godina od Dejtonskog sporazuma nije riješeno pitanje Hrvata u BiH, te da se oni suočavaju s iseljavanjem i nedostatkom prava. Smatra da bi BiH mogla biti stabilna poput Švicarske, ali naglašava da rješenje mora doći iz same BiH. ”Kao predsjednica obećavam pružiti pomoć u tome, ali bez nametanja rješenja iz Zagreba”, tvrdi RaSpudić.
Mostov kandidat Miro Bulj kritikovao je predsjednika Zorana Milanovića, navodeći da Hrvati u BiH i dalje nemaju prava koja im pripadaju, iako su konstitutivan narod. Ističe da, za razliku od drugih naroda, Hrvati nemaju pravo birati svoje političke predstavnike, već su im nametnuti od drugih. Bulj je za zaštitu prava Hrvata, uključujući ideju trećeg entiteta, kako bi se osigurala ravnopravnost.
Nezavisni kandidat Tomislav Jonjić naglašava da su Hrvati u BiH ravnopravan narod, no da se njihova prava sistemski narušavaju kroz izmjene Dejtonskog sporazuma koje su uvijek na štetu Hrvata. Ističe da Hrvatska ima ustavnu, zakonsku i moralnu obvezu pomoći BiH Hrvatima da se izbore za svoja prava.
Aktuelni predsjednik Hrvatske i kandidat SDP-a Zoran Milanović kaže da su Hrvati “varani i opljačkani”, navodeći primjer poput Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji.
HDZ-ov Dragan Primorac brani politiku Hrvatske prema BiH, tvrdeći da će stabilnost biti osigurana dolaskom novog američkog predsjednika te da je on lično radio na zaštiti prava Hrvata u BiH. Također kritikovao je Milanovića zbog navodnih štetnih izjava, poput one o “sapunu i parfemu”, koja je, prema njegovom mišljenju, naškodila Hrvatima u BiH.
Rasprava je vođena između čvršće zaštite Hrvata i mogućnosti osamostaljenja ali sve, kako kažu, kroz prizmu mirnog rješenja kroz unutrašnje promjene u našoj zemlji.
Osim o odnosima i politici prema Bosni i Hercegovini, kandidati za predsjednika Hrvatske govorili su i o odnosima sa Srbijom i Crnom Gorom u čemu su svakako dominirala neriješena pitanja iz devedesetih godina.
Debata predsjedničkih kandidata bila je populistička i ispunjena međusobnim optužbama, bez konkretnih prijedloga ili planova za rješavanje problema u Hrvatskoj. Umjesto jasnih vizija za građane, dominirali su politički obračuni, dok su samo u kontekstu položaja Hrvata u BiH ponudili konkretne ideje. Za sve ostalo, debata je bila prazna i površna.
Izbori u Hrvatskoj zakazani su za 29. decembar.
