Izuzetno ponašanje zabilježeno je kod još neimenovane vrste gusjenice iz roda Hyposmocoma. Tim naučnika s Univerziteta Havaja nazvao ju je “skupljač kostiju”, zbog načina na koji nosi dijelove tijela svoje plijeni kao trofeje – poput pravog malog horor junaka iz prirode.
Iako su dječje knjige poput “Vrlo gladne gusjenice” pravilno prenijele ideju da su leptiri i moljci prije metamorfoze uglavnom biljojedi, postoje izuzeci. Među 200.000 poznatih vrsta iz reda Lepidoptera, samo nekoliko stotina konzumira druge insekte – ponekad čak i pripadnike vlastite vrste.
Na izoliranim havajskim otocima priroda je razvila osobito čudne forme ponašanja među beskralješnjacima. Jedna vrsta gusjenice čak lovi puževe. Ipak, mesojedstvo među gusjenicama ostaje rijetkost, pa je otkriće “skupljača kostiju” izazvalo veliku pažnju.
Nova vrsta otkrivena na otoku O'ahu konzumira mrtve i umiruće insekte, a nejestive dijelove njihovih tijela pažljivo raspoređuje po svilenom kućištu koje nosi sa sobom. Do sada su identificirane žrtve iz šest različitih porodica insekata, ali vjeruje se da je svaka odgovarajuće veličine pogodan plijen, piše IFLS.
Uprkos zastrašujućem izgledu, “trofeji” vjerovatno nisu tu da bi preplašili buduće žrtve. Umjesto toga, naučnici vjeruju da služe za kamuflažu – posebno da bi gusjenicu sakrili od pauka u čijoj mreži živi.
Ove gusjenice ne love same. Žive unutar ili blizu paukovih mreža i hrane se ostacima koje pauk nije dovršio – poput zalogaja koje je zamotao za kasnije. Poput Shelob i Froda u “Gospodaru prstenova”, samo što je ovaj put stvarnost još jezivija.
“Skupljači kostiju” pažljivo biraju dijelove koje koriste za dekoraciju. Preveliki komadi se žvaću dok ne postanu prikladni, a ponuđeni alternativni materijali poput lišća i drveta se redovno odbijaju. Gusjenica bez svojih ‘kostiju’ jednostavno nije ista.
Gusjenice su viđene da u zatočeništvu kanibaliziraju druge jedinke, pa se pretpostavlja da “odjeća od kostiju” služi i za odbijanje potencijalnih napada. Ipak, nikada nisu viđene dvije zajedno u jednoj mreži, što podržava teoriju o kamuflaži pred paukovim očima.
Autori studije – profesor Daniel Rubinoff, dr Michael San Jose i dr Camiel Doorenweerd – ističu da su tokom 22 godine terenskog rada pronašli svega 62 jedinke, i to u šumi površine tek 15 kvadratnih kilometara. Vrsta je stoga izuzetno ugrožena, iako se uspjela prilagoditi životu u mrežama paukova koji su istisnuli domaće vrste.
Istraživači vjeruju da “skupljači kostiju” postoje već milionima godina – duže nego i sam otok O'ahu. Moguće je da su evoluirali na starijim havajskim otocima koji su danas već potonuli u more, seljakajući se s jednog na drugi kako su se formirali novi otoci.
Kako bi objavili studiju u prestižnom časopisu Science, autori su prvo opisali ponašanje, a naučni naziv još nisu otkrili. Time su ostavili prostor za nagađanja – koji horor junak ili mit će dobiti čast da “krsti” ovu bizarno fascinantnu vrstu?
