Prema strategiji, planirane carine od 500 posto na kineski uvoz trebale bi stvoriti ogroman fond za naoružavanje ukrajinske vojske. Cilj je, kako navodi Bessent, „maksimalan ekonomski pritisak“ na Putina, čiji se ratni stroj uveliko oslanja na kinesku podršku.
„Predsjednik Trump naložio je veleposlaniku i meni da našim evropskim saveznicima kažemo kako bismo podržali carinu na Kinu – bilo da je nazovete ‘carinom za rusku naftu’ ili ‘carinom za ukrajinsku pobjedu’. No, naši saveznici moraju biti spremni da nas slijede“, izjavio je Bessent.
Iako su NATO članice Peking ranije označile „ključnim omogućiteljem“ ruskog rata, mnoge evropske vlade, uključujući Veliku Britaniju, do sada su odbijale direktne sankcije Kini.
Ukrajinski ministar odbrane Denys Shmyhal poručio je saveznicima da će zemlji tokom 2026. godine biti potrebno 120 milijardi dolara kako bi nastavila otpor protiv Rusije. Glavna tema razgovora na sastanku NATO-a bila je prikupljanje polovine tog iznosa među državama koje podržavaju Kijev.
Shmyhal je također aludirao na mogućnost isporuke američkih projektila dugog dometa Tomahawk, rekavši da je riječ o „oružju čije ime svi znaju“. Upravo se očekuje da će to biti ključna tema susreta Trumpa i Zelenskog u Washingtonu.
Evropski izvori iz NATO-a navode da podržavaju ovaj plan jer bi Ukrajini omogućio da gađa ciljeve duboko iza ruskih linija, ali priznaju da konačna odluka leži u rukama američkog predsjednika. Ako Trump da zeleno svjetlo, evropske države će najvjerovatnije finansirati troškove projektila i obuke kroz NATO programe.
Američki ministar odbrane Hegseth poručio je da Washington ne odustaje od politike „mira kroz snagu“.
„Ako smo išta naučili pod predsjednikom Trumpom, to je da mir ne dolazi od riječi, nego od snage. Dobijate mir kada ste jaki i kada imate sposobnosti koje vaši protivnici poštuju“, kazao je Hegseth.
On je dodao da će SAD i saveznici „nametnuti troškove Rusiji“ ako se rat uskoro ne privede kraju.
U međuvremenu, i britanska vlada je pojačala pritisak sankcionisanjem dvije najveće ruske naftne kompanije, Lukoila i Rosnefta, te 51 tankera iz takozvane „flote u sjeni“.
