Osjećaj usamljenosti ne veže se uz broj ljudi oko vas – važno je kako se vi osjećate. A prema novoj studiji usamljenost može utjecati na rizik od moždanog udara.
Prema novom istraživanju, starije odrasle osobe koje su izjavile da su kronično usamljene imale su 56 posto veći rizik od moždanog udara od onih koji su bili stalno nisko pozicionirani na ljestvici usamljenosti, piše CNN.
“Važno je redovito procjenjivati usamljenost, jer posljedice mogu biti gore ako se ne identificiraju i/ili ignoriraju”, rekla je glavna autorica studije dr. Yenee Soh, naučna saradnica na Odsjeku za društvene i bihevioralne znanosti na Harvardskoj školi javnog zdravlja T.H. Chan.
Studija, koja je objavljena u časopisu eClinicalMedicine, proučila je podatke prikupljene između 2006. i 2018. kao dio istraživanja Health and Retirement Study. Više od 12 000 sudionika u dobi od 50 godina ili starijih prvotno je ispitano između 2006. i 2008., prema studiji.
U daljnjem praćenju istraživača, četiri godine kasnije, u studiji je ostalo gotovo 9.000 sudionika. Odgovarali su na pitanja na revidiranoj ljestvici usamljenosti Sveučilišta u Kaliforniji i dobili su ocjene vezane za usamljenost i to za oba vremenska perioda. Istraživači su također pratili slučajeve moždanog udara kod sudionika i analizirali podatke u odnosu na njihove rezultate usamljenosti, prema studiji.
Dok je postojao snažan porast rizika za ljude koji su imali visok rezultat usamljenosti u obje tačke istraživanja, nije bilo jasne povezanosti s rizikom od moždanog udara kod onih koji su imali visok rezultat samo u jednom trenutku, objasnila je Soh. To sugerira da se najveći utjecaj na rizik od moždanog udara događa dugoročno.
“Već neko vrijeme znamo da je usamljenost faktor rizika za mnoga stanja”, rekao je dr. Matt Pantell, vanredni profesor na odjelu pedijatrije i glavni profesor Centra za zdravlje i zajednicu na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu koji nije bio uključen u istraživanje.
Prethodna istraživanja povezivala su usamljenost i izolaciju s problemima spavanja, upalom i drugim simptomima kod mladih odraslih osoba, te s kraćim životnim vijekom, nesanicom, depresijom i drugim simptomima kod starijih odraslih osoba. Usamljenost i društvena izolacija mogu biti povezani s većim rizikom od srčanih bolesti, demencije, dijabetesa, ovisnosti, samoozljeđivanja i suicidalnosti kod ljudi svih dobi.
“Ova nova studija implicira da je saznanje je li osoba usamljena ili ne i koliko dugo, bitan faktor koji može pomoći u identificiranju onih s većim rizikom od moždanog udara”, dodao je Pantell.
To što ste često sami ne znači da ćete se uvijek osjećati usamljeno. Biti sam znači imati malo ljudi oko sebe, dok je usamljenost osjećaj izolacije koji možete imati bez obzira na broj ljudi koji vas okružuju. A taj je, osjećaj usamljenosti, kako je pokazalo istraživanje, u korelaciji s povećanim rizikom od moždanog udara, rekla je Soh.
“Budući da je osjećaj usamljenosti vrlo subjektivno iskustvo, važno je da usamljene osobe potraže pomoć i da se intervencija i rješavanje tog problema prilagodi s obzirom na specifične osobne potrebe svakog pacijenta,” rekla je. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu igrati ulogu provjerom usamljenosti i upućivanjem pacijenata terapeutima i liječnicima bihevioralnog zdravlja, dodala je Soh.
“Pojedinci možda nisu svjesni ili nerado priznaju da se osjećaju usamljeno. Bilo bi korisno kad bi ljudi samostalno ispunjavali upitnike vezane uz usamljenost ili da to rade u zdravstvenim institucijama kako bi prvo uopće prepoznali usamljenost i priznali da se osjećaju usamljeno”, rekla je.
Važno je napomenuti kako je ovo istraživanje promatračko, što znači da se ne može reći da je osjećaj usamljenosti bio izravan uzrok moždanih udara, već samo da su bili povezani, rekao je Pantell. Ljudi koji se osjećaju usamljeno mogu biti dio iste demografske skupine ili imati iste zdravstvene karakteristike zbog kojih postoji veća vjerovatnost da će doživjeti moždani udar, rekao je.
Međutim, istraživači su proveli uvjerljivu studiju i provjerili druga objašnjenja, dodao je Pantell.
Ono zbog čega se neko osjeća usamljenim često je jedinstveno samo za tu osobu, što znači da će promjene koje su im potrebne da bi se osjećali društveno integriranima također biti individualne. “Recite ako se osjećate usamljeno i pokušajte otkriti što bi konkretno moglo vama pomoći da se riješite tog osjećaja”, rekla je Soh.
Postoje i mnoge organizacije koje vam mogu pomoći u borbi protiv usamljenosti, pa bi bilo dobro da se uključite u neku od njih u svojoj zajednici, dodala je Soh.
Možda vam se “skrolanje” po društvenim mrežama čini poput uključivanja u zajednicu, ali potrebno je malo više interakcije za borbu protiv usamljenosti, rekla je dr. Olivia Remes, istraživačica mentalnog zdravlja na Sveučilištu Cambridge u Ujedinjenom Kraljevstvu. Komentirajte objave prijatelja ili pošaljite privatnu poruku, ili još bolje, neka osobna interakcija s ljudima u vašoj zajednici postane dio vaše dnevne rutine.
“Pokušajte vježbati razgovore s onima koje susrećete tokom dana i to će se isplatiti. Može vam pomoći da se osjećate bolje, poboljšati vam raspoloženje, pa čak i odagnati usamljenost”, objasnila je.
Ako vam je teško uspostaviti vezu s drugim ljudima ili mislite da vas neće dobro prihvatiti, možda je vrijeme da potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, rekla je dr. Louise Hawkley, glavna istraživačica u Akademskim istraživačkim centrima, NORC, na Sveučilištu u Chicagu.
