Studija objavljena u časopisu Ocean Science predstavlja još jedno u nizu istraživanja koja ukazuju na utjecaj klimatskih promjena na Sredozemno more. Sredozemno more je mnogo slanije od susjednog Atlantika, prvenstveno zbog svojih klimatskih karakteristika. Među nedavno uočenim pojavama su situacije kada je salinitet vrlo visok blizu površine mora. Koliko su učestale i intenzivne takozvane „površinske slane lagune“ u različitim dijelovima Sredozemlja, pokazuje nova studija koju je predvodio oceanograf dr. Ivica Vilibić.
„Ovim radom je prvi put urađena objektivna analiza tzv. površinskih slanih jezera u području Sredozemlja, odnosno situacija u moru kada se u sloju od desetak do stotinjak metara pri površini bilježi izuzetno visok salinitet. Takve situacije su posljedica jakog zagrijavanja površine mora u proljeće i posljedičnog slojevitog rasporeda mora, nakon čega slijedi snažna evaporacija koja isparava vodu iz površinskog sloja, te time potpuno odvaja taj sloj od onog ispod. Jezera su prisutna u svim dijelovima Sredozemlja, uključujući Jadran, a najčešća su na Levantu, gdje su zabilježena u dvije trećine svih mjerenja i gdje se postupno produbljuju“, pojašnjava dr. Vilibić, naučni savjetnik Instituta Ruđer Bošković.
„Površinska slana jezera u Jadranu najčešća su u južnom dijelu, ali se, usljed ekstremnog zagrijavanja površine mora, manjka oborina, smanjenog riječnog dotoka i slabijeg vjetra, mogu pojaviti i u srednjem i dijelu sjevernog Jadrana. Budući da je Jadran najsjeverniji bazen Sredozemlja, ta su jezera nešto plića nego u Jonskom moru i na Levantu. Prethodne studije su, na temelju prve detekcije iz 2017. godine, pokazale da takva jezera snažno utiču na biokemijske i mikrobne cikluse u Jadranu“, dodaje dr. Vilibić.
Veći dio istraživanja provela je Elena Terzić, poslijedoktorska istraživačica na Institutu Ruđer Bošković. U istraživanje je bila uključena i francuska studentica Clara Gardiol, koja je tokom 2024. godine nekoliko mjeseci provela na specijalizaciji na IRB-u. Analize se baziraju na mjerenjima autonomnih Argo plutača, koje već dvadeset godina prate temperaturu i salinitet do dubine od oko dva kilometra.
„Program Argo je međunarodna naučna inicijativa koja već tri decenije prikuplja podatke o temperaturi, salinitetu i strujama u okeanima pomoću autonomnih plutača. Oni slobodno plutaju i zaranjaju do dubine oko 2000 metara svakih pet do deset dana, mjereći potrebne parametre, a zatim putem satelita šalju podatke istraživačkim centrima. Danas mreža Argo obuhvata preko 4000 aktivnih plutača širom svijeta, a nekoliko desetina ih djeluje u Sredozemlju, od kojih se četiri nalaze u južnom Jadranu. Svi ti podaci javno su dostupni i mogu se preuzeti i analizirati“, napominje dr. Vilibić.
Studija u Ocean Science još je jedno od brojnih istraživanja koja jasno pokazuju utjecaj klimatskih promjena na Sredozemno more.
„Iako precizna i autonomna mjerenja plutačama Argo postoje tek oko dvadeset godina u Sredozemlju, ranija mjerenja sondama i uzimanjem uzoraka tokom istraživačkih krstarenja posljednjih šezdesetak godina ukanzuju da su se ovakve pojave javljale samo povremeno i u mnogo slabijem intenzitetu. Zato su ovi fenomeni definitivni pokazatelj klimatskih promjena, jer njihova jačina zavisi od promjena u količini Sunčevog zračenja na površini mora, količine oborina i jačine evaporacije. Svi ovi procesi su poznati pokretači klimatskih promjena, naročito u Sredozemlju. Zbog svoje geografske pozicije, zaklonjenosti kopnom i karakteristika susjednih kontinenata, kao što je pustinjska Afrika, klimatske promjene u Sredozemlju odvijaju se brže nego u ostatku svijeta. Klimatske projekcije predviđaju porast temperatura i smanjenje oborina, posebno tokom ljeta, što pogoduje nastanku ovakvih pojava“, zaključuje Vilibić.
