„Kad razmišljam o tom putovanju danas, ne bih ga ponovo napravio – bilo je preopasno. Ono čega se sjećam jeste da je mnogo ljudi poginulo, utopili su se… bilo je previše ljudi na tom čamcu.“
Anas Modamani, koji je kao tinejdžer pobjegao od brutalnog građanskog rata u Siriji u sigurnost Evrope 2015. godine, jedan je od mnogih koji su završili u Njemačkoj, gdje i dalje živi i danas ima pasoš piše CNN u svojoj velikoj analizi.
Sjedi u sirijskom kafiću u berlinskom naselju Neukölln, poznatom po kulturnoj raznolikosti. Modamani se smiješi, uredno je odjeven i dotjeran. Radi u IT sektoru, a u slobodno vrijeme kreira sadržaj za hiljade svojih TikTok pratilaca. No, medijska slava mu nije strana – samo nekoliko dana nakon dolaska u Berlin, selfie koji je napravio s tadašnjom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel postao je viralan, kao simbol tog vremena.
Ove sedmice navršava se decenija od historijske odluke Merkel da otvori granice Njemačke za veliki broj migranata koji su tada pristizali u Evropu, bježeći od ratova ili teških ekonomskih prilika.
Slike ljudi koji u kolonama hodaju autoputevima, noseći svoju imovinu na leđima, postale su jedne od najtrajnijih u modernoj evropskoj historiji. Posljedice tog trenutka i danas se osjećaju, kako u njemačkoj, tako i u evropskoj politici.
Stotine hiljada ljudi željele su stići u Njemačku, bastion ekonomske stabilnosti i prosperiteta. Merkel ih je dočekala riječima: „Wir schaffen das“ („Mi to možemo“), 31. augusta 2015. godine. Ta rečenica postala je simbol šire politike poznate kao Willkommenskultur, ili kultura dobrodošlice.
Međutim, to je naslijeđe s kojim se Njemačka i dalje suočava, dok se desničarska partija Alternativa za Njemačku (AfD) uzdigla na talasu antiimigrantskog raspoloženja i postala najveća opoziciona grupa u zemlji.
Kancelar Friedrich Merz, svjestan prijetnje s desnice i odavno protivnik Merkelinih migracionih politika – iako iz iste CDU stranke – nakon što je preuzeo dužnost ranije ove godine, najavio je radikalne promjene migracione politike. To uključuje raspoređivanje hiljada dodatnih graničnih čuvara i vraćanje azilanata na granici, što je berlinski sud nedavno proglasio nezakonitim.
„Jasno je da nismo izašli na kraj s tim. Upravo zato pokušavamo to popraviti,“ rekao je Merz u julu.
Krajem 2024, kada je režim Bašara al-Asada u Siriji počeo propadati, hiljade ljudi slavilo je na ulicama. To je liderki AfD-a Alice Weidel pružilo priliku da ponovo pozove na povratak Sirijaca iz Njemačke.
Na mreži X napisala je: „Svi u Njemačkoj koji slave ’slobodnu Siriju’ očigledno više nemaju nikakav razlog za bijeg. Trebaju se odmah vratiti u Siriju.“
Svijet je izgledao sasvim drugačije kada je Modamani stigao u Njemačku početkom septembra 2015, s 17 godina. Prisjeća se napornog 30-dnevnog puta kroz Liban, Tursku, Grčku, Balkan, Mađarsku, Austriju i na kraju Njemačku.
Govori da je neprestano bio u pokretu – pješice s drugim migrantima, kroz polja, duž puteva, preko planina – a zatim i na opasnom prelasku čamcem.
„Bio sam sam, nisam imao ni porodicu ni prijatelje. Otišao sam iz Sirije sam zbog rata i nisam htio da idem u vojsku… Bio sam dijete koje nije znalo mnogo o životu,“ rekao je za CNN.
Nakon čuvene Merkelinove izjave 31. augusta, hiljade ljudi stigle su na jug Njemačke 5. septembra i narednih dana – među njima i Modamani.
Dolazak u Minhen opisuje kao „najbolji trenutak u mom životu“. Mještani su se okupili da aplaudiraju i dijele hranu i vodu migrantima koji su stizali.
Njegovo putovanje ubrzo je dobilo neočekivan preokret. Nekoliko dana kasnije, napravio je selfie s Merkel dok je posjećivala izbjeglički centar u berlinskom naselju Spandau. Slike tog trenutka završile su na naslovnicama širom svijeta, a Modamani je postao lice sirijskih izbjeglica u Njemačkoj.
„Mislio sam da je glumica ili filmska zvijezda,“ prisjeća se. Iako se nisu mogli razumjeti, jer je tada govorio samo arapski, „shvatila je da želim da se slikam s njom i bila je u redu s tim.“
„Ta žena nas je posjetila u izbjegličkom domu jer je znala da je spasila toliko života i htjela je vidjeti kako žive ljudi koje je pustila u zemlju.“
Samo 2015. i 2016. godine, nevjerovatnih 1.164.000 ljudi podnijelo je zahtjev za azil prvi put.
